Za razliku od Otmara Hitzfelda, koji je pomalo bahato i prepotentno najavljivao utakmicu, uspoređujući Švicarsku sa Španjolskom, Igor Štimac mudro je šutio
Baš kako i treba. Koncentrirao se isključivo na utakmicu, koja je, zbog velike navale navijača, kasnila desetak minuta. Već u prvoj minuti vidjelo se da će to biti igra mačke i miša. Vezni red je bio sjajan, Mandžo i Olić navalili kao da im je zadnja utakmica.
BBB ŠTICO, S ovakvom igrom smiješi nam se “Bye, Bye Brazil”
- Hej, lakše malo, dečki, pa ipak je ovo prijateljska utakmica - dobacio im je Gavranović.
Samo su ga mrko pogledali. I nastavili “gaziti”. Šansa za šansom. Kao na traci. Obrana, na čelu s Maločom, izgledala je kao tvrđava. Švicarci se nisu usudili ni prići golu. I onda šok. U jeku naših napada gosti su poveli.
No nije bilo straha, vidjelo se da to neće dugo trajati. Nažalost, bila je to jedna od onih večeri kad vam ništa ne ide, a protivnik iz dva udarca zabije četiri gola. Nasreću, navijači su to prepoznali i pljeskom ispratili momčad. Kao što bi bila prava sreća da je barem mali dio ovog izvješća točan...
