Bio sam u Mariboru i shvatio: Dinamo mi je kugla oko noge
Bratići su se naslađivali zbog Maribora i, naravno, uzvraćali mi za moje torture od prije nekoliko godina, kad sam im Janicom i njenim majstorijama “vadio mast”
I, jesi vidio kako se igra nogomet? Maribor je prošao skupinu, a kaj je s tvojim Dinamom, kad su oni zadnji put na proljeće igrali u Europi?, dočekala su me pitanja čim sam kročio u Sloveniju.
Bratići su se naslađivali i, naravno, uzvraćali mi za moje torture od prije nekoliko godina, kad sam im s Janicom Kostelić i njenim majstorijama “vadio mast”. Nisam se nadao da će situaciju toliko okrutno promijeniti. Sad su oni bili na “štihu” i to na “mojem” terenu, u nogometu. Tijekom ljeta sam im zahvaljivao što će Dinamo lakše u Ligu prvaka i treći put zaredom. Maribor je izbacio Apoel i gurnuo Dinamo u lakši ždrijeb.
- Hvala vam, krasni ste fantje – pričao sam prije nekoliko mjeseci.
Sve mi je to prošlog vikenda došlo na naplatu. Priznajem, bilo je i malo suosjećanja, kad su se sjetili ispadanja od bečke Austrije.
- Bolji ste od Austrije, čudno kako niste prošli. Možda bolje da poslije niste ni igrali, nije Europska liga za vas, predobri ste - u formi je bio bratić.
U tom sam se času prestao boriti. Sjetio sam se kako sam im pričao o megamomčadi koju čak ni Kruno Jurčić ne može spriječiti da uđe u Ligu prvaka. Od srama sam pogledao u pod i sjetio se maksimirske tuge. Sjetio sam se i Zdravka Mamića te njegovih trenera, Jurčića i Ivankovića. Trebao sam znati da to ne može ispasti dobro...
Osramotili su se i u Europskoj ligi, a malo je nedostajalo da i tamo budu zabilježeni po negativnom rekordu kao i u Ligi prvaka. Svi ti “veliki” rezultati i rekordi prolazili su mi kroz glavu dok sam kroz žamor slušao kako se Slovenci dogovaraju za proljetno europsko gostovanje. Izračunao sam, što i nije teško, da tijekom zadnjeg Dinamova proljetnoga gostovanja ne da nisam bio u planu nego mi se ni roditelji nisu poznavali. Nije mi ništa preostalo nego zbrisati iz Dežele. Mislio sam si: "Nek' vam bude, sutra je novi dan, bit će lakše". Dok se nisam sjetio ždrijeba, u kojem nema Dinama već 44 godine. A danas sam dobio i poruku iz Slovenije: "Uh, jedva čekam ždrijeb da vidim protiv koga će Dinamo igrati".
I prije mariborskog vikenda bio sam na dobrom putu da konačno shvatim priče starijih kolega o tome kako je pratiti Dinamo doživotna robija. Da, nakon ovog vikenda vidio sam kakva je to kugla oko noge...
