Svatko postavlja svoje granice u odnosu. Onoga što smatra prihvatljivim, poželjnim ili nužnim. Svatko ima svoje standarde i pravila i ima pravo na to.
BRUNO ŠIMLEŠA:
Biti svoj ima svoju cijenu. Ali mnogo je gore biti svačiji!
Nekome će biti sasvim prihvatljivo da mu prijatelj ili partner lažu ili prešućuju važne stvari. Vjerojatno su i oni skloni tome pa to toleriraju partneru jer se i sami žele izvući s takvim ponašanjem. Ili su se uvjerili da nitko zapravo ne može biti potpuno iskren. Ili...
Ja sam prilično žestok u odnosima. Mogu mnogo dati pa znam da imam pravo mnogo i tražiti, a uostalom, znam da ne mogu biti zadovoljan mrvicama. Pokušao sam imati takve odnose... Sitne, neambiciozne, mrvičaste u srži... Mislio sam da je bolje zadržati
kakav-takav odnos, nego okrenuti novu stranicu. Sigurno ste se i vi našli u takvim situacijama - znate da nešto ne možete dobiti od konkretnog partnera ili prijatelja i da vjerojatno nikada ni nećete moći dobiti, no umjesto da prekinete takav odnos, pristanete na mrvice.
Tako ćete sigurno spasiti odnos, ali postavlja se pitanja – je li taj odnos uopće vrijedan spašavanja?
Jer onda slijede uobičajeni izgovori: Pa ništa nije savršeno; Možda će se poboljšati s vremenom (iako znaš da neće); Bit će on drugačiji (ma neće, čovječe, prihvati da se ne želi mijenjati)... Nema koji si izgovor nisam prodao, bio sam pravi maher u tome.
Znate kako to već ide, kad si želiš prodati spiku, ma nema bolje osobe od sebe samoga. Ali na moju veliku radost, već dosta godina ne pušim takve gluposti. Shvatio sam da te intelektualno bijedne izgovorčiće ionako preskupo platim. Već dosta godina ne podnosim polovne i polovične odnose. Shvatio sam da mi je tako lakše.
Kratkoročno nije jer boli kad prekineš odnos koji ti je nešto značio. Boli kad si se srce rastegne od početka do kraja tog odnosa i vidiš da nije ispunio ono čemu si se nadao. Ali mnogo više boli kada godinama pokušavaš nemoguće. I stalno se zabijaš u isti zid ograničenja tog odnosa.
Trebalo mi je ponešto godina za spoznaju da tek kad pokopam odnose u kojima ne mogu biti svoj, otvori se prostor za zdravije odnose, za one u kojima mogu biti slobodan.
Tek kad ne pristanem na ono što ne zaslužujem, stvaram prostore za bogatije odnose u kojima će moje srce mnogo više uživati. I zato sam posljednjih godina fantastično spreman odreći se loših odnosa.
Dat ću apsolutno sve što imam za druge i dat ću apsolutno sve što mogu da taj odnos bude onakav kakvog zaslužujem. Dat ću i apsolutno sve od sebe da se poboljša odnos ako slučajno upadne u probleme. Definitivno ne odustajem olako. Ako postoji šansa da se odnos poboljša i bude onakav kakvog zaslužujem, maksimalno ću se potruditi. Ali ako shvatim da to taj odnos nikada neće biti, da mi nije dovoljan ni nečiji maksimum, da naš zajednički maksimum jednostavno nije dovoljno dobar, da oboje zaslužujemo bolje, bit će mi kristalno jasno da treba krenuti dalje. Jer bolje je pokopati odnos, nego pokopati sebe i svoj integritet sizifovski pokušavajući taj odnos pretvoriti u nešto vrijedno.
Npr., alergičan sam na laganje. Prihvaćam tek da privremeno lažeš samoga sebe jer mislim da svi ponekad koriste taj obrambeni mehanizam, ali nemoj lagati mene. Ako svjesno ne govoriš istinu, nisi za mene. Ja sam maksimalno iskren i otvoren u privatnim odnosima i jednostavno ne želim kalkulirati što smijem, a što ne smijem reći. Ne želim kalkulirati hoće li moja iskrenost nekoga povrijediti, odnosno, ako te moja iskrenost doista povređuje, razumno je zaključiti da nismo dobar spoj.
Eventualno biram kako ću nešto reći, ali ne i trebam li to izgovoriti. U poznaničkim i poslovnim odnosima biram riječi, u prijateljskim ne želim. Zamorno je. Ako me ne možeš prihvatiti takvog kakav jesam, uključujući i moj jezik, u redu. To znači da za oboje postoje neki bolji spoj. Isto vrijedi i za drugu stranu. Želim iskrenost, otvorenost, a vjerujem da sam dovoljno siguran u sebe da ponekad mogu čuti nešto što mi se neće svidjeti. I zato ne želim nikakve igrice, muljanja... Zaslužujem više!
Ne trpim ni kad je netko slab na svoje slabosti.
U redu je imati slabosti, svi ih imamo. Ali uz sebe želim osobe koje će napasti te slabosti.
Ako ih želiš opravdavati ili ignorirati ili zavaravati se da se ne radi o slabostima, u redu, imaš pravo na to. Ali bolje je odmah priznati da doista nismo jedno za drugo. Ranije sam pokušavao razviti odnose s ljudima koji su slabi na svoje slabosti i ispalo je vrlo slabo.
Nisam dobar ni za pasivne osobe, jednostavno nisam. Ako godinama želiš stagnirati, u redu, prihvatit ću da si takav, ali doista nismo najbolji spoj. Očigledno će ti biti bolje s nekim tko je jednako pasivan. Doista ćeš se uz takve osobe bolje osjećati u svojoj koži. Nećeš se bolje osjećati u životu jer će ti se dani pretvoriti u močvaru, ali svatko ima pravo na takav izbor.
Mogao bih nabrajati dok vas prst ne zaboli od scrollanja, ali nije čak ni važno koji su sve moji kriteriji za smislen odnos. Važno je da definirate svoje. I da držite do njih.
Jer tako pokazujete da držite do sebe.
Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
