'Bojim se državnih rodilišta, zato sam rodila u privatnom!'

Iako sam mislila da će proći, bilo je jače od mene i odvelo me je u školjku gdje sam povratila što je ostalo od roštilja. Nisam hipohondar nit neka paranoična osoba, ali imam internet kao i svi , i u 37. tjednu trudnoće sam uzimala sve simptome ozbiljno. Nakon što sam peti put povratila žuč, shvatila sam da moram prestati piti vodu jer čim bih je popila povratila bih za par minuta. Nazvala sam svoju doktoricu jer mi se od povraćanja jako stezao trbuh i odlučila sam otići na pregled, gdje su me pregledali i našli te ‘’lažne trudove’’ te su me, za svaki slučaj, primili u svoje apartmane.

Kao što znate, trudnoću sam vodila privatno jer sam se jednostavno jako bojala poroda i slušala sam svakakve priče i prije nego sam ostala trudna i nisam si htjela priuštiti stres, rađanje u čekaonici i takve stvari. Mnogi su me napali jer trošim velike novce na porod, ali ljudi…

Ne pričamo o torbi i cipelama već jednom životnom iskustvu koje želim imati u lijepom sjećanju. Reklo mi je par žena ‘’lako je tebi kad možeš privatno’’. Nije lako… Mnogo žena koje nisu u mojoj financijskoj situaciji dignu manje nenamjenske kredite da svoje dijete dostojanstveno dovedu na svijet. To su uvijek žene koje su već rodile i znaju šta ih čeka u bolnici. Ne kažem da je svima tako, i da su sve bolnice loše. Moj ginekolog je recimo na Merkuru i divan je i odličan u svom poslu, ali nije ni njemu lako raditi u uvjetima u kojima radi, i to se, eto, nekad može odraziti na pacijente.

Ellu Dvornik, osim na webu, pratiti možete i na Facebooku te na Instagramu. 

Ne krivim ni jednog doktora, ljudi rade svoj posao najbolje što mogu, ubrzavaju porode jer su jedini u smjeni s 15 rodilja, šeću od jednog boksa do drugog. To nama ženama stvara stres, ali i njima je stres. Ni jedan doktor nije odlučio postati doktor da odmogne ljudima, stoga smatram da ljudi ne žele namjerno nekome zlo.

Objavila sam Instagram story kako jedem doručak u svojem apartmanu. Žene su mi pisale ‘’Jel' to u Hrvatskoj?’’, ‘’Wow, kakva je to bolnica?’’, ‘’Imaš svoju sobu??’’, ‘’Da si mogu priuštiti otišla bih tamo…’’. Mene boli to pročitati. Boli me zato što nisam u hotelu s pet zvjezdica, nalazim se u sobi koja ima svoj WC. Imam krevet koji radi na daljinski, sestru na dohvat gumba, telku, DVD i Wi-Fi. Imam osnovne stvari koje bi se trebale pružiti jednoj ženi koja je rodila dijete i koja se treba odmoriti. U WC-u imaju vlažne maramice, uloške, jednokratne gaćice, tuš kabinu i šampone. Osnovne higijenske potrepštine modernog doba. Kad mi netko kaže ‘’luksuz’’ , strah me je bolnice. Plaćamo svi iznad 1000 kuna mjesečno u zdravstvo… Rijetko kad idemo u bolnice i doktorima, uglavnom smo zdrava nacija, pa ako već ne idete godinu dana doktoru i na kraju tih godinu dana imate uplaćeno 12 000 kuna u HZZO… Ne bi li za te novce mogli u humanim uvjetima roditi svoje dijete i provesti tri normalna dana… Zar 4000 kuna po danu nije dovoljno da imate lijep porod?

Kad su mučnine počele mislila sam otići prvo u bolnicu, jer budimo realni, neke stvari i probleme ne možete riješiti u privatnom rodilištu… Ali bilo me strah da je mučnina i povraćanje pokazatelj preranog poroda i jednostavno nisam htjela da me tamo porode ako moraju. Eto, do toga je došlo. Strah me iako nisam nikad bila.

Iako sam uplatila u svom životu bar 100.000 kn u HZZO, nisam ni jednom bila u bolnici, nisam otišla u Dom zdravlja po uputnicu…

Dva dana sam provela na infuziji i pregledima, i platila sam to privatno, da znam da je sve u redu, i napokon vidim kako će mi biti kada rodim. Sestre su brižne, divne, sve sam upoznala kao i doktore, i sada me puno manje strah. Rekli su mi svi s kojima sam pričala, da mogu, i oni bi išli privatno i riješili se problema.

Doktori su potplaćeni i prisiljeni da odu raditi u Njemačku, da strancima pružaju tretmane koje nama doma ne mogu. Mi smo pak prisiljeni da zdravstveni sustav privatiziramo i da napokon počnemo odlučivati sami što ćemo sa svojim novcima, jer kako god okrenemo, moramo ići privatno.

Mojoj prijateljici napukla ruka i dobila RTG u 5. mjesecu… Za 6 mjeseci od sada?! Ljudi imaju rak ili leukemiju pa prije dočekaju smrt nego pregled. Pa onda nek' me netko pogleda krivo jer sam odlučila privatno otići roditi svoje dijete i nek' sam snob po nekim ženama… Bar znam što ću dobiti za svoj novac i što mogu očekivati. Neću biti krava muzara na pokretnoj traci, i širiti loše iskustvo drugima.

Nemojte napadati druge žene jer su se, eto, odlučile baciti u taj trošak, malo ipak pogledajte kakav nam je sustav i zašto su nam takve stvari uopće potrebne. Ja ne prihvaćam da se neku ženu zove kukavicom, slabićem, plačipizdom, itd… Ne prihvaćam jer poznajem mnogo žena i znam da nisu takve.

Ako vas nešto brine, ako sumnjate u nešto, ako vas boli, ako vam nije dobro, recite. Nemojte šutjeti. Ljudi koji vas zovu slabićima su samo zrcalo svojih riječi. Imate pravo kao državljanin ove države, kao živuća osoba, kao duša s osjećajima, kao ljudsko biće da vas se poštuje, bili jaki ili slabi.

Žao mi je što je tako, što smo nekako iskorišteni i nezadovoljni, što nas i zrak koji udišemo košta… Što nitko nema muda da promijeni nešto, ali nažalost: ‘’Draga, ako nešto želiš, moraš to sama’’.