Briga ih je za ćirilicu koliko ih zapravo boli briga za Vukovar

Što reći o domoljubnom prosvjedu na kojem je glavna zvijezda bio Marko Perković Thompson?

Glazbenik koji toliko voli svoju Hrvatsku da je Porezna uprava utvrdila da nije prijavio skoro četiri milijuna kuna prihoda i time ostao dužan 1,2 milijuna kuna poreza.

Što reći o prosvjedu protiv ćirilice na kojem se hrvatskim vlastima šalju poruke da "neće biti dobrodošla u Vukovar", baš kao što su 1991. godine pobunjeni Srbi slali poruke da "neće biti dobrodošla u Knin"?

Što reći o prosvjedu na kojem se Vukovar stavlja u isti koš s Auschwitzom ("Ako se u Auschwitzu još uvijek ne svira njemačka himna, onda se ne mora ni ćirilica uvoditi u Vukovar"), ali se ne spominje i da je poglavnik Ante Pavelić baš u travnju 1941. godine zabranio ćirilicu u NDH?

Napokon, što reći o prosvjedu na kojem se govori o "nasilnom uvođenju ćirilice u Vukovar", bez obzira što je ona postala službeno pismo u tom gradu još 2009. godine, kada su za njezino uvođenje bili HDZ, HSP dr. Ante Starčevića i SDSS, a protiv je bio SDP, kao i petorica od osam srpskih vijećnika?

Uglavnom, tako to izgleda kad prosvjed postane sam sebi svrhom.

Kad se izmisli povod za političku promociju, kad se fabricira razlog za napad na ljevičarsku vlast, kad se kopiraju prežvakani pobunjenički koncepti iz 2001. godine, a prijeti retorikom iz 1991., kad se podgrijavaju strasti i manipulira stvarnim problemima Vukovara kao što su nezaposlenost i besperspektivnost.

I kad Marko Perković Thompson promovira svoj novi singl. 

Sve u svemu, na zagrebačkom prosvjedu nije viđeno ništa što već nismo apsolvirali prije desetak i više godina, kad su lažni domoljubi, pozadinski generali, ratni profiteri, paraobavještajci i politikanti ispirali usta hrvatstvom, braniteljima i dignitetom Domovinskog rata kako bi sačuvali ono što su dobili pod Franjom Tuđmanom, a naplatili pod Ivom Sanaderom.

Opet smo dobili lažne domoljube koji Hrvatsku vole samo kad od nje dobro zarađuju - ili kad utaje porez - kao što smo dobili ratoborne bundžije koji prvo zajedno sa Srbima uvode ćirilicu u Vukovar, pa onda retorikom pobunjenih Srba ćirilicu istjeruju iz Vukovara. 

A dobili smo i novu porciju pljuvanja po hrvatskom Ustavu i zakonima od onih koji tvrde da najviše vole Hrvatsku. 

I od člana savjeta Ministarstva branitelja koji je hrvatskoj vlasti poručivao da neće biti dobrodošla u Vukovar ako ne ukine ćirilicu i prijetio da će pozvati sve da spriječe postavljanje ćiriličnih natpisa "makar i silom".

Organizatorima ovog skupa ćirilica u Vukovaru bitna je upravo onoliko koliko im nisu bitni građani Vukovara. S njihovim segregiranim školama i zajedničkom propašću. Ćirilica im nije bila bitna dok ju je promovirao HDZ, ali im je postala bitna kad je primjenjuje SDP.

Kao što je Tomislavu Josiću bitna "jedna manjina s kojom uvijek ima problema", premda je riječ o manjini koja je sve donedavno održavala na vlasti stranku koja je prvo plaćala Thompsonu da ne pjeva u kampanji, a onda mu omogućila da ne plaća porez državi. 

Koja je, pak, iz tog poreza morala podmirivati potrebe tisuća lažnih branitelja, lažnih invalida, lažnih generala i istinskih parazita.

Kad bi se ovolika količina energije koja je potrošena na ovaj politikantski karneval uložio u rješavanje stvarnih problema u Vukovaru, tada nikoga u tom napaćenom gradu ne bi bilo briga za ćirilicu.

Jer, dok jedni danas vode operetske ratove protiv ćirilice, ostali dobro znaju da nas upravo latinica najviše košta.