Svatko od vas ima barem jednog takvog ili takvu u svojoj blizini, društvu, obitelji. Na svaki vaš prijedlog on je to već probao, ona je na tome popušila tisuću puta (zapravo jednom pa se više ne želi opeći i slično) ili odgovorno tvrdi kako je to sigurno neka teorija zavjere, kriva je država, Masoni, Monsanto, reptili, Eminem i Illuminati. U biti je samo osoba negativnih stavova, nezadovoljna trenutnom životnom situacijom i vrlo vjerojatno se nalazi u totalno krivom društvu.

Kako izgleda tvoj finalni račun? 

Imam pitanje za tebe – nalaziš se na vlastitom sprovodu, stojiš ispred svog groba i određeni broj ljudi je oko tebe. Kako se ponašaju i što pričaju o tebi? Jesi li svojim životom i djelima pridonio društvu i određenim ljudima ili si često prigovarao, bio negativnih stavova i samo si živio? Što radiš? Kako se osjećaš? Kako se drugi osjećaju sada i što zapravo pričaju o tebi? Ono najbitnije – što ti imaš za reći o sebi? Jesi li mogao drugačije?

Znam, ružno pitanje i pomalo negativna paralela, ali obećajem ti da ćeš uz malo razmišljanja istog trena naučiti kako si često, iako ne uvijek; šupak. Kako to ja znam? Pa zato što radim na tome da moj zadnji dan ne izgleda upravo tako i da nisam takva osoba često. Trudim se, učim, griješim, padam, dižem se, ne dam se, ponovno griješim, učim na greškama i iznad svega – uvijek sam zahvalan, proaktivan i pozitivan.

Razlika između onoga što mislimo i kažemo

Da ti ovog trena postavim pitanje kako si i što ima, odgovor bi išao otprilike ovako: „Pa zdrav sam, radim u XY tvrtki, doma žena djeca dobro, radi se i sve je super“. Jer tko bi zaista rekao da puno vremena provodi gledajući TV, Netflix ili zloglasni Max TV ili se jednostavno izležava i ne radi ništa, dok u glavi ima prozirne ideje o odlasku u fitness, planiranju malo zdravije prehrane, meditaciji, prijavi na neku online edukaciju ili jednostavno šetnju prirodom. Postoji jako velika rupa između onoga što kažemo i ono o čemu stvarno razmišljamo. Kako ja to znam? Scrollanju 9Gag-a sam stao na kraj i započeo pisanje ovog teksta, a Pomodoro mi kaže da imam još 2×25 minuta prije početka HTML5 edukacije na Udemyju.

Downvote/Upvote - odluči se!

Gledaš neki video na YouTubeu, neku objavu na 9Gag-u ili čitaš review neke knjige na Amazonu. Što radiš po završetku? Ostavljaš negativan komentar, daješ negativnu ocjenu i označavaš to kao spam ili daješ svoje iskreno mišljenje, odaješ čast autoru na trudu (ako ništa drugo) i ostavljaš pozitivan komentar?

Reći ću ti što se događa u oba slučaja. Bez obzira na sadržaj, ostavljanjem bezobraznog i u potpunosti nepotrebnog komentara i uvjeravanje drugih da je sadržaj loš, tvoja karma, energija, ma nazovi to kako god želiš – pada, negativna je i vraća ti se natrag istom mjerom jer nikome nisi pridonio svojim stavom, a najmanje autoru knjige, videa ili blog objave – dapače, možda si upravo ti zaslužan za prekid daljnjeg kreiranja sadržaja. Hvala na ubijanju šanse.

Ostavljanjem pozitivnog komentara, barem pohvali na trudu ili najobičnijem LIKE-u i SHARE-u sadržaja, pomažeš autoru da postane još bolji, kvalitetniji i zanimljiviji te priznaješ tuđi trud i uloženo vrijeme, jer ruku na srce – radiš li ti nešto slično? Jelda? I mislio sam si da je tako. Kako ja to znam? Zahvala drugome na trudu, pozitivan komentar, proaktivnost, pohvala i najobičniji LIKE, spojili su me s divnim ljudima, kreativcima i pozitivcima kao što su Tomislav Kozačinski, Leo Mršić, Goran Deak, Toni Milun, Antonio Volarević, Dorian Šestan, Anita Martinović, Anita Freimann i mnogi drugi. Dobra su vremena ispred nas, a primarno nas vežu kreativnost, nesebičnost i prihvaćanje nepoznatog.

Win/Win

Ovo će biti kratko. U svemu što radiš, pronađi benefit ili dodanu vrijednost i za druge, ne samo za sebe. Svaka tvoja misao i sva tvoja djela, prenose se na ljude oko tebe, bez obzira želiš li ti to ili ne. I da, to se može primijeniti na sve što u životu radiš. Nisi se rodio sam i sve što u životu znaš i možeš, možeš to zbog drugih. Razmisli – tko je napisao knjigu iz koje si učila o pravu i financijama ili tko je popločio stazu kojom hodaš kući? U pravilu, to se zove sinergija, kolektivna svijest. #mindblown

Zapravo je jednostavno – onog trena kad naučiš da nisi sam i da svaka tvoja akcija ima reakciju i odraz na ljude oko tebe, bit će ti sve jasnije. Ja ti želim da ti se dobro dobrim vrati i da na greškama naučiš što brže – kao i ja. Uči, probaj, trudi se, promijeni s vremena na vrijeme i oštri sve svoje alate. Isto tako, nadam se da ćeš se nakon ovog teksta, koji nije ništa drugo nego najobičniji podsjetnik, još jednom podsjetiti kako je sve što u ovom životu radiš važno – baš kao i ti.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autoru:

Ja sam Kristijan Janušić, kreativni direktor u digitalnoj agenciji Storyboard i Senior Marketing Analyst u tvrtki IN2data. Zahvalnost, mašta i upuštanje u strah od nepoznatog doveli su me do ostvarenja svih trenutnih ciljeva, ne vjerujem u radno vrijeme 8-16 h, a Ana i Korina su mi vječna inspiracija, najveća ljubav i onaj najljepši dio mene.