Na primjeru izmjena Izbornog zakona u saboru, Milanović i SDP pokazali su kako provode bundesligaška pravila. Kako usvajaju zakone i spašavaju partnere.
To su valjda ta bundesligaška pravila po kojima igra SDP.
Zoran Milanović poruči iz Bruxellesa da se treba promijeniti amandman zbog kojeg je plakao Radimir Čačić, pa onda SDP u zadnji čas, iz petog pokušaja, navrat-nanos, uz protivljenje oporbe i ruganje javnosti, prihvaća prijedlog Mirele Holy i omogućava kandidaturu na izborima osobama koje su izdržale zatvorsku kaznu, bez perioda rehabilitacije.
Cakum-pakum, problem riješen.
Bio je Radimir Čačić u pravu kad je nedavno izjavio kako "SDP nije stranka". Da jest, njemu se ne bi izašlo u susret nakon višednevne kuknjave kako su se svi urotili protiv njegove kandidature na parlamentarnim izborima.
Ruganje HDZ-a
Da je SDP stranka, onda mu se ne bi HDZ rugao nakon ove farse s izmjenama Izbornog zakona. Da je SDP stranka, ne bi se jedan Vladimir Šeks zgražao zbog ovakve "gluposti".I da je SDP stranka, pritom još i bundesligaška stranka, onda mu ne bi Jadranka Kosor popovala o tome da "ako se već treba trgovati u politici, onda se to treba raditi inteligentno".
Ne bi čak bilo toliko strašno da je SDP u svemu ovome ispao pokvaren i proračunat. Na to se u politici računa. Porazno je to što je naprosto ispao - glup.
Takva prozirna igra sa spašavanjem Čačića, preko procedure za koju je čak i Dragutin Lesar rekao da "to nije vidio u svojih 12 godina u Saboru", s amandmanima koje se prvo četiri puta odbijalo, pa peti puta djelomično prihvaćalo, pa njima poništavao amandman već ugrađen u zakon, prikazala je esdepeovce kao totalne političke diletante.
Zoki ex Machina
Peđa Grbin i njegova koalicijska ekipa malo su se igrali u Saboru, a onda se ukazao Zoran "Deus ex Machina" Milanović i poručio kako ipak treba popraviti ono što su zabrljali. I njegova riječ postala je zakon.
Isti onaj premijer koji je još jučer tumačio kako nema pojma što se u Saboru radi, danas je podmazao kotačiće parlamentarne demokracije i zakonodavnu farsu doveo do sretnog svršetka.
Na ovom primjeru Milanović je pokazao kako izgledaju ta njegova bundesligaška pravila po kojima navodno igra SDP.
Ruganje parlamentu
Pokazao je kako se premijerovom intervencijom, uz pomoć jednog potencijalnog koalicijskog partnera (Holy), može spasiti drugog potencijalnog koalicijskog partnera (Čačića).
I da stvar bude još, kako to reče Jadranka Kosor, "neinteligentnija", Čačić nije mogao privatno se požaliti svom frendu Zokiju, nego je morao na sav glas urlati da ga sabotiraju, kako bi skrenuo pažnju na SDP-ov pokušaj da ga ipak nekako spasi.
Teško je reći je li sve to bilo jadnije, opasnije ili smješnije.
Jadno je bilo gledati kako se vladajući SDP zapliće k'o pile u kučine oko ovako važnog zakona. Opasno je bilo promatrati kako SDP usvaja ovako važne zakone. I smiješno je bilo gledati kako SDP spašava svoje partnere.
Ako se ovo što nam serviraju vladajući zove Bundesliga, onda je današnje izglasavanje Izbornog zakona bio crtić u poluvremenu. Pat i Mat.
