Priziv savjesti ulažu liječnici, ljekarnici, čak i tv spikeri. Ali taj priziv savjesti nisu ulagali oni koji su godinama uzimali mito, širili korupciju, krali, pljačkali, ponižavali...
Prvo smo dobili priziv savjesti liječnika koji u državnim bolnicama odbijaju obavljati pobačaje. Pa smo dobili čak i popis bolnica, državnih naravno, u kojima takva usluga više uopće nije moguća.
Onda smo dobili priziv savjesti televizijskog spikera koji je na javnoj televiziji odbio pročitati tekst o Kolindi Grabar Kitarović s kojim se osobno ne slaže.
A sada smo dobili i priziv savjesti ljekarnika koji imaju pravo odbiti prodati pilulu za kontracepciju. Umjesto toga, nudi im se opcija da taj nezahvalan zadatak prepuste kolegi ili da mušteriju naprosto upute u drugu ljekarnu.
Tamo gdje rade oni "bez savjesti".
Kako je krenulo, još malo pa ćemo dočekati da i prodavačice na kiosku ulože priziv savjesti na prodaju kondoma. S obzirom da ne odobravaju njegovu upotrebu u onoj vrsti spolnog odnosa koju smatraju grijehom.
Moralne barikade
Uglavnom, u posljednje smo vrijeme obasuti tim prizivima savjesti, više nego ikada prisiljeni smo probijati se kroz moralne barikade koji liječnike onemogućavaju da pomažu pacijentima, spikerima brane da prenose kritiku, ljekarnike odvraćaju od prodaje farmaceutskih proizvoda.
Moramo pažljivo birati bolnicu u kojoj ćemo se liječiti, tragati za ljekarnom u kojoj ćemo kupovati, izlagati se ponižavajućim pitanjima o kontracepciji, a tko zna, možda ćemo sutra po sili zakona birati i svećenika koji će nas odgovarati od pobačaja.
A sve to zbog "priziva savjesti".
Međutim, ono što je u ovoj priči zanimljivo jest da o tom famoznom prizivu savjesti nismo baš imali priliku slušati onda kad se u ovoj zemlji pljačkalo i ubijalo.
Kad se tonulo u korupciju i tražio mito, ne nailazimo na priziv savjesti kad se huška na unutarnje i vanjske neprijatelje, kad se prebrojavaju krvna zrnca, provodi segregacija pri zapošljavanju, niti smo o savjesti slušali onda kad se lagalo, varalo, vrijeđalo i ponižavalo.
Malo koga je tada u ovom duboko savjesnom društvu mučila nečista savjest.
Savjest Crkve
Nije se, primjerice, čulo visoke predstavnike Crkve kako osuđuju ratne zločine, mučenja i ubijanja u ime nacije i države. Štoviše, takve se osobe proglašavalo herojima. Nismo čuli ni da se osuđivalo zlostavljanje djece, da se u svrhu priziva savjesti ustajalo protiv izgradnje skupih crkava u osiromašenim selima, da se odustajalo od zlatnih palača i Vatikanskih ugovora.
Nije se čulo savjesne liječnike da svoj priziv savjesti ulažu na rasprostranjeni mito i korupciju, na plave kuverte, umjetnine i darove.
Nismo slušali o prizivu savjesti ni onda kad se na javnoj televiziji huškalo, lagalo, cenzuriralo, propagiralo.
A još manje smo vidjeli velike poduzetnike, tako bliske sa Crkvom i okrenute vjeri, kako ih nešto jako muči savjest što svoje zaposlenike drže na minimalcu, što ih plaćaju na crno ili ih uopće ne plaćaju.
Ali smo zato vidjeli biskupe i kardinale kako izbjegavaju odlazak u Jasenovac, valjda zbog priziva savjesti, i umjesto toga drže mise za ustaške poglavnike ili posvećuju ustaške spomenike.
Savjest političara
Gledali smo kako upravo oni političari koji su obilazili hodočašća, nosili križeve i svijeće i sjedili u prvim redovima na crkvenim misama, završavaju iza rešetaka zato što su bez imalo savjesti krali, pljačkali, uzimali.
Vidjeli smo i one koji su mirne savjesti o svemu tome šutjeli.
Kao što sada gledamo one koji bez imalo savjesti, ali zato u ime vjere i nacije, šire mržnju, huškaju, dijele ljude po nacionalnosti, vjeri ili političkoj pripadnosti.
Da smo barem jednom doživjeli da je u navedenim slučajevima došlo do institucionalnog prigovora savjesti kakvom sada svjedočimo u slučaju liječnika ili ljekarnika koji odbijaju pomoći pacijenticama i ženama koje vjeruju kako u 21. stoljeću imaju tu slobodu raspolagati svojim tijelom.
Možda bi ova zemlja malo bolje izgledala.
A da cijela stvar bude još gora, ovi prizivi savjesti koji se sada javljaju u vezi pobačaja i kontracepcijskih pilula samo dodatno sužavaju prostor slobode i zatvaraju društvo u uske granice vjerske isključivosti.
