Čutura: Pitanje je samo radi li Mamić sve ovo svjesno ili ne

Ponekad se čini kako Zdravko Mamić testira granice do kojih može i smije ići. Čovjek koji je normalan i civiliziran u svakodnevnoj komunikaciji, barem prema mojim osobnim iskustvima, u javnosti istupa načinom i rječnikom kakav se ne koristi ni u najopskurnijim birtijama najopskurnijih zabiti. I to radi ciklički, unaprijed znajući da će svaka njegova riječ i gesta iste sekunde osvanuti na javnim servisima i da će sve to vidjeti cijela nacija. A onda i regija.

Mislim da ostale, izvan regije, baš i nije briga za nas, dej mast trast as, što god da radimo u svojoj jazbini. Večer prije tog istupa protiv ministra Jovanovića na sličan je način na lokalnoj TV rušilački išao na doministra Skansija. Kroz povijest su mu omiljena meta bili novinari i sve je to prošlo manje-više bezbolno, uz nagodbe i poneku kaznu koju odmah može platiti, novcem koji u unutarnjem džepu sakoa nosi u grad. Na pragu našeg ulaska u Europu Mamić je na pragu dokazivanja vlastite nedodirljivosti i činjenice da je jedan od najmoćnijih ljudi ove države, a mi ostali na svojim leđima osjećamo dodatno breme pitanja tko nas i kako u Europu uvodi.

Niti je Mamić demon niti je ministar Jovanović bezgrešan. Ljudi su to, kao svi mi, sa svim našim osobinama, samo što se bave javnim poslovima, pa su predmet stalnog interesa nas koji imamo sve manje preduvjeta za vođenje vlastitog života. I sve se više bavimo tuđima. Svjesno ili nesvjesno, pitanje je sad. Jesu li Mamićevi istupi svjesni ili nesvjesni? Oba odgovora povlače određene konzekvencije.