HDZ piše antikorupcijsku strategiju, predsjednik Milanović kritizira Uskok zbog širenja istrage u aferi Janaf, a građani Nove Gradiške prosvjeduju u znak podrške svom gradonačelniku uhićenom zbog namještanja poslova.
Doista samo volovi vjeruju u hrvatsku borbu protiv korupcije
Vlada kreće u izradu antikorupcijske strategije. Skroz nove. Friške, ispod čekića.
Mijenjat će se, prema pisanju Jutarnjeg lista, šest zakona, skratit će se rok za donošenje presuda, nakon svih dosadašnjih strategija ova bi trebala biti spasonosna. A piše ju Vlada pod vodstvom stranke koja je duboko ogrezla u korupcijske afere.
Kao da se bore sami protiv sebe.
U isto vrijeme, u Novoj Gradiški ovoga vikenda okupilo se stotinjak građana koji su izražavali podršku uhićenom gradonačeniku Vinku Grgiću, osumnjičenom za namještanje poslova u aferi Janaf.
Ono što je zvučalo kao parodija, zapravo je bilo zastrašujuće ozbiljno. "Drago Vinko, vrati se doma, skuhali smo ti paštašutu", poručivali su prosvjednici, dok je organizatorica skupa izjavila: "Ja ovo radim iz ljubavi prema njemu, jer ja kada razgovaram s njim znam mu reći dragi Vinko, to je od milja ja njega poštivam i cijenim. Ja mogu staviti ruku u vatru da naš gradonačelnik nije kriv".
A nekako u isto vrijeme, oglasio se i predsjednik Zoran Milanović s prilično neobičnim i karakteristično kontroverznim komentarom afere Janaf.
"I priča je gotova"
"Ako je zaista policija pratila nekoga tko nosi 2 milijuna ili 200 tisuća kuna nekome da mu da mito", kazao je Milanović, "pa hapsiš ga istog trena i priča je gotova. Koga si čekao? Američkog predsjednika?".
Znači, umjesto da se širi mreža kako bi se uhvatilo što više ljudi, predsjednik države kritizira Uskok i sugerira kako bi mu bilo bolje da uhvati što manje ljudi. Kako ne bi nabasali na predsjednika. Ne američkog.
"Hapsiš istog trena", kaže hrvatski predsjednik, "i priča je gotova". A zašto priča mora biti gotova? Kako ne bi uključila previše aktera?
Tako izgleda hrvatska borba protiv korupcije.
Sanader se isto borio
Zakone piše Vlada čiji članovi čine glavu hobotnice ili su zahvaćeni njihovim krakovima. Istrage kritizira predsjednik države. Građani daju podršku uhićenima u antikorupcijskim akcijama.
O čemu onda govorimo? Kome se bori protiv korupcije? Tko se usudi boriti protiv korupcije? I tko uopće vodi borbu protiv korupcije?
Zadnji puta kad je HDZ vodio borbu protiv korupcije, odnosno Vlada na čelu s premijerom Ivom Sanaderom, svi su završili u zatvoru. Odnosno, nisu završili.
Sada ponovno imamo HDZ koji donosi novu antikorupcijsku strategiju upravo u trenutku kad se Uskok najviše bavi njegovim ministrima, pomoćnicima, državnim tajnicima, vozačima... I piše ju ministar pod kojim je Josipa Rimac upravljala krakovima svoje hobotnice.
Sanader je svoju strategiju sastavljao u sklopu ispunjavanja uvjeta za članstvo u EU. Plenković kreće u svoju strategiju kad Hrvatska treba dobiti značajni novac iz Europske unije.
Opstrukcija politike
S druge strane, kad se pravosuđe, policija i Uskok prihvate borbe protiv korupcije, nailaze na javnu ili unutarnju opstrukciju od politike. Kolinda Grabar Kitarović smijenila je šefa SOA-e kad je otkrila da je uhvaćena u mrežu kontakata Zdravka Marića, a javno se hvalila informacijama o istragama DORH-a. Zoran Milanović sada kritizira Uskok zbog ambicioznog širenja istrage u aferi Janaf, protiv Dragana Kovačevića za kojeg priznaje da ga "dobro poznaje".
A zanimljivo, u aferu Janaf uključen je SDP-ov gradonačelnik Nove Gradiške, grada na čijem je čelu bio SDP-ov gradonačelnik (i saborski zastupnik) Josip Vuković koji je za Milanovićeva premijerskog mandata prevario svoju Vladu za kreditna jamstva koja je nenamjenski potrošio.
Bila je to velika afera Milanovićeva SDP-a. Koja je zataškana.
I nakon svega toga, HDZ-a koji se bori protiv korupcije i predsjednika koji kritizira tu borbu, dolaze hrvatski građani.
Vole svoje zlostavljače
Oni koji daju podršku uhićenom gradonačelniku. Oni koji su prije nekoliko godina marširali do Remetinca kako bi dali podršku Milanu Bandiću. I oni koji uporno, godinama i desetljećima, daju glas HDZ-u i drže ga na vlasti, kad bi svatko normalan digao ruke od takve stranke ili tražio njezino ukidanje.
Za koga se onda pišu antikorupcijske strategije?
Sigurno se ne pišu za vladajuću politiku i građane koji tu politiku podržavaju. Onda mora da se pišu za birokrate iz Bruxellesa, one koji ne žele davati milijune eura u državu gdje će se tim milijunima kasnije gubiti gubiti trag. Ili će se prebrojavati na sudu.
Malo tko u ovoj zemlji više iskreno vjeruje u antikorupcijske strategije, u borbu protiv korupcije, u odricanje od korumpiranih političara. Kad na koncu svatko gleda kako da pronađe svoje mjesto u nekoj od hobotnica.
Kad treba dobiti natječaj, kad treba dobit posao ili kad treba familiji osigurati egzistenciju.
Pa je onda smiješna ona priča kako je Dragan Kovačević zabranio zaposlenicima Janafa da uzimaju mito. Jer ono što je dozvoljeno bogu, nije i volovima.
A očito samo volovi vjeruju da će se nešto promijeniti.