EU je praktički pretvorila Grčku u koloniju. Tko je idući?

Da, Grčka je već pet puta bankrotirala. Istina, Grčka se sumanuto zaduživala kako bi bezumno trošila na klijentelističke zahtjeve i na kupovanje socijalnog mira, na 14. plaće, ogromne mirovine, socijalne transfere, a da pritom nije slijedila upute ni poštivala pravila. Točno, Grčka nije smjela ući u eurozonu. 

I naravno, političke elite u Grčkoj su doživjele debakl, Grčka praktički ne funkcionira kao država, što su njezine vlasti godinama koristile kao izliku za daljnju neodgovornost i guranje zemlje u propast. 

I da, nema više povjerenja između Atene i Bruxellesa. I da, referendum je bio promašaj.

Ali usprkos svemu, Grčka nije zaslužila da ju se pretvori u koloniju.

I puno važnije,  Europska unija nije smjela dozvoliti da se Grčku pretvori u koloniju.

Ponižavajući diktat

Ono što se ovoga vikenda dogodilo u Bruxellesu, pregovori s Grčkom koji su najmanje bili pregovori, a najviše ponižavajući diktat, a naročito njemački zahtjev da se u poseban fond izdvoji grčka državna imovina u vrijednosti 50 milijardi eura kao garancija za povrat duga, vode prema poništavanju same ideje Europske unije.

Ona je trebala biti zajednica ravnopravnih naroda, temeljena na solidarnosti i zajedništvu, na ideji suradnje i pomoći, a pretvorila se u instrument prijetnje i prisile, u produženu ruku njemačkih bankara, kao i u sredstvo za rušenje grčke vlade.

Jer, zahtjevi koji su postavljeni pred Ciprasa u tolikoj mjeri su ponižavajući da vode samo jednom - njegovoj ostavci.

Taj diktat može se promatrati kao puka osveta za prošlotjedni referendum u Grčkoj na kojem su većinom od 60 posto glasova odbijeni prijedlozi za povrat duga, a koji uključuju rezove, štednju, smanjenje socijalnih davanja...

Na koncu je sve to što je odbijeno izgledalo je kao velikodušna ponuda u odnosu na ono što je jučer, nakon 18-satnog sastanka jednoglasno prihvaćeno.

Oduzeti suverenitet

Grčkoj bi praktički bio oduzet suverenitet, njezina državna imovina stavljena pod fiducijarni kredit, kad se imovina prenosi na banku do otplate zajma, briselska birokracija određivala bi rezove i porezne stope, diktirala uvjete privatizacije, praktički upravljala državnim financijama...

Fali još samo guverner.

Sve to zvuči kao nešto što bi se očekivalo od brutalnih bankara i međunarodnih kreditora, ali ne i nešto što bi izašlo iz institucija Europske unije.

To nije bila ideja Europske unije, kao zajednice država temeljene na uzajamnoj solidarnosti i pomoći. Ovime se ona pretvorila u kolonijalni aparat.

Ako Grčka ne vrati dugove, prijeti joj oduzimanje luka, željeznica, možda čak i otoka, a kako je krenulo, ni Akropola ne bi bila pošteđena, dok bi svi napori bili usmjereni prvenstveno (i gotovo isključivo) prema povratu dugova. Grčka bi izgubila sve, a usput i nacionalni suverenitet.

I bez obzira na sve, Grčka to nije zaslužila. Sigurno to nije zaslužio njezin narod, naročito ne od institucija Europske unije. 

Primjer iz 19. stoljeća

Prije više od stotinu godina, u jednom od svojih višestrukih bankrota, Grčka je ponudila upravo njemačkoj vlasti luku Pirej kao zalog za povrat dugova. Dugovi tada nisu vraćeni i Grčka je bankrotirala. Lako što iz toga sama Grčka nije izvukla nikakvu pouku, puno je žalosnije što pouku nisu izvukli ni europski političari.

Ovaj popis zahtjeva grčkoj vladi navodno bi trebao poslužiti i kao opomena drugim europskim državama koje balansiraju na velikim dugovima i malom gospodarskom rastu, kao upozorenje da ozbiljno pristupe reformama i ne nadaju se bezuvjetnoj pomoći.

Ali, osim što je takva politika EU, diktirana upravo od Njemačke, kumovala višegodišnjoj krizi, sporom oporavku, politici štednje koja je samo kopala jamu pod dužnicima, sadašnji ton zahtjeva i ponižavajući obračun s Grčkom razbija duh solidarnosti i povjerenja unutar Unije.

I to što se dogodilo Grčkoj, sutra bi se moglo dogoditi i Hrvatskoj.

Od Grčke je napravljen presedan od kojeg bi se vrlo lako moglo napraviti pravilo. 

Je li to onda način na koji će se Europska unija ubuduće odnositi prema svojim članicama?

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku