Andrej Plenković priznao je ono što svi već znaju: "HDZ pobjeđuje u dijelovima Hrvatske koji su u demografski u znatno lošijem stanju od onih u kojima pobjeđuje SDP". HDZ, dakle, tjera građane iz ovakve države.
Kad Andrej Plenković daje izjave one obično zvuče odmjereno, razumno i staloženo.
Ali to ne znači da nekada nisu urnebesne.
Kao, recimo, ova: "HDZ pobjeđuje u dijelovima Hrvatske koji su u demografski u znatno lošijem stanju od onih u kojima pobjeđuje SDP".
Znači, HDZ-u je naprosto falilo birača. I to upravo u dijelovima u kojima dominira.
Da je to rekla Kolinda Grabar Kitarović, pokidali bismo se od smijeha. Ali kad to kaže ozbiljni Plenković, onda to doista zvuči... Ozbiljno.
Bilo je to, naime, najozbiljnije priznanje davno poznate činjenice: da ljudi bježe upravo iz onih dijelova Hrvatske u kojima dominira HDZ. Ovi predsjednički izbori "poplavili" su Hrvatsku, ali ukupnu pobjedu odnio je onaj "crveni" dio koji se proteže od Istre do sjeverozapadne Hrvatske.
Linija uništenja
Neki bi rekli, dio do kojeg nisu dosegnule četničke granate, dio iznad zloglasne linije Virovitica-Karlovac-Karlobag, ali dio u kojem HDZ već godinama ne može pobijediti, naročito u Istri i Zagrebu, najrazvijenijim regijama i mjestima koja su presudila pobjednika predsjedničkih izbora. To je linija razgraničenja - ali i linija uništenja.
HDZ drži većinu županija, ali to su, po Plenkovićevu priznanju, mjesta koja su "demografski u znatno lošijem stanju". U prijevodu: mjesta iz kojih ljudi najviše iseljavaju.
Pitanje iseljavanja bilo je goruće pitanje predsjedničke debate. Kolinda Grabar Kitarović optuživala je Milanovića da je upravo u njegovu premijerskom mandatu iz države otišlo najviše ljudi. On je uzvraćao podacima koji govore nešto potpuno suprotno.
A sada je Plenković sve to poklopio svojom tvrdnjom: ljudi odlaze iz krajeva gdje HDZ pobjeđuje. Odnosno, bježe od HDZ-a.
Što je posve logično.
Korupcija i šerifi
HDZ ne nudi blagostanje svima, već samo svojima. Nudi teatralno domoljublje, nacionalizam, domoljubnu patetiku, zastave i križeve, ali još gore, nudi korupciju, klijentelizam, nepotizam, lokalne šerife koji vladaju i harače, dominiraju i istjeruju...
HDZ vlada u krajevima koji su bili zahvaćeni ratom, ali ratovi su završili prije gotovo trideset godina. Otada je država u te krajeve uložila ogromne količine novca za obnovu, HDZ se postojano zaklinje u pomoć i razvoj tih sredina, premda njima vlada upravo zahvaljujući činjenici da su ti krajevi sustavno zanemarivani, da su poharani korupcijom, zagađeni mržnjom i kontaminirani pesimizmom.
HDZ računa na zaostalost, zanemarenost, zatucanost.
Tamo gdje toga nema - kao i tamo gdje nema nijednog spomenika Franji Tuđmanu, kao u Istri - HDZ naprosto nema što tražiti.
Ubire plodove gnjeva
Čak i tamo gdje su ljudi krenuli u potragu za boljim životom, poslom i egzistencijom, poput Irske, HDZ-ov kandidat nije imao nikakve šanse.
HDZ, dakle, sada ubire plodove svoje politike. Odnosno, ubire plodove gnjeva.
I ako su predsjednički izbori podijelili Hrvatsku na dva dijela, zapravo su podijelili Hrvatsku na "dva svijeta". Na HDZ-ov i onaj koji to nije.
Na napredniji, moderniji, liberalniji i onaj koji to nije.
Što gore, to bolje
Čak je i Slavonija ustala protiv HDZ-ove kandidatkinje, iznjedrivši prvo Miroslava Škoru, a onda i osamdesetak tisuća poništenih listića u drugom krugu. To je nekad bila hadezeova utvrda.
Dakle, što je gore, za HDZ je bilo bolje.
Sve dok HDZ na ovim izborima nije shvatio, a Plenković nam smrtno ozbiljan objasnio, da je ljudima pod njegovom vladavinom toliko loše da naprosto bježe iz države.
Dosad je na tome HDZ bazirao svoju vladavinu. Sad bi mogao na tome temeljiti svoj pad.
