Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Utorak, 31.01.2017. u 13:25
170 komentara

Srednjoškolci slijede Pernara kao čarobnog frulaša. U ponor.

Andrija Hebrang priznao je da je Donald Trump njegov politički idol, barem među živima, dok Ivana Pernara počinju slijediti srednjoškolci, slikaju se s njim, podržavaju ga i prave od njega političkog celebrityja.

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
170 komentara

Andrija Hebrang izašao je sinoć iz ormara i priznao da je Donald Trump njegov idol.

Barem među živima. 

Među pokojnima uzor mu je, naravno, Franjo Tuđman, ali sada se Hebrang zaljubio u novog američkog predsjednika koji je u svojoj kampanji probušio sve gnojne čireve američke politike - od šovinizma i rasizma do narcisizma i diktature - a u samo par dana od stupanja na dužnost izveo milijune na ulice i doveo zemlju na rub građanskog rata.

Dakle, to je Hebrangov idol: čovjek koji je vrijeđao žene, invalide, imigrante, muslimane, Meksikance, novinare (premda ne i one desničarske), čovjek koji otvoreno i nepatvoreno laže (ili samo govori neistinu?), a sada bez konzultacija, bez odobrenja Kongresa zatvara granice za islamske izbjeglice i imigrante.

"Što kaže moj idol Donald Trump, kakva ti je to država bez granica", ispalio je jučer Hebrang u Otvorenom, nakon što je godinama u HDZ-u, pa i onom Tuđmanovom, podržavao ulazak Hrvatske u Europsku uniju i rušenje granica u Europi.

Iako, kad smo već kod toga, i Franjo Tuđman imao je prilično fleksibilan odnos prema granicama BiH.

Hebrang, dakle, idolizira Trumpa.

A hrvatski srednjoškolci sve više idoliziraju Ivana Pernara.

Markiranje s Pernarom

Slikaju se i dopisuju s njim, hodočaste s njim pred Hrvatski sabor, markiraju s nastave zbog njega, čak i zaljubljuju u njega, i uglavnom, vide u njemu ono što veteran Hebrang vidi u Trumpu. 

Što je pogubnije od toga dvoje?

To što nekadašnji visokorangirani HDZ-ovac obožava Trumpa (ili se samo usudi javno to izjaviti) ili što mladi školarci obožavaju Pernara, novopečenog "Frulaša iz Hamelina" koji navodi klince da ga slijede u njegovu političkom usponu?

Hebrang je možda jedini imao smjelosti priznati svoju slabost prema Trumpu, možda i zato što je otišao u mirovinu, premda bi bilo vrlo korisno čuti stav hrvatskog državnog vrha prema politici i porukama Donalda Trumpa.

Kolinda Grabar Kitarović navodno se srela s nekim njegovim suradnicima, ali hrvatska politika uglavnom šuti o onome što je cijeli svijet diglo na noge. Hebrangovo idoliziranje nije toliko bitno. Bitno je što o Trumpu misle u HDZ-u, Mostu, u Banskim dvorima, na Pantovčaku.

Pomahnitali buntovnik

Slijede li njegov primjer, primjerice sa zatvaranjem granica, rušenjem institucija, populizmom, podjelama, demagogijom ili će se boriti protiv takve politike?

I još važnije, što srednjoškolci vide u Pernaru? 

Osim pomahnitalog buntovnika koji izigrava žrtvu HDZ-a, pravednika koji se bori za malog čovjeka, usamljenog jahača koji udara nepravdu slijeva i zdesna. I koji će, ovakav kakav jest, sigurno očekivati da klinci uskoro njegov lik tiskaju na majice.

Jasno, u adolescentskim godinama svaka ovakva pojava poziva na sprdačinu. Pernar je legenda i tako to.

Samo, kakav primjer daje Pernar tim mladim ljudima?

Hebrang je već prestar da mijenja mišljenje i zapravo ništa bolje od idoliziranja Trumpa, nakon idoliziranja Tuđmana, ne bi se moglo očekivati.

Ali što srednjoškolci mogu naučiti od Pernara?

Blamiranje i glupiranje

To da se može bez obrazovanja i radnog iskustva, uz ogromnu količinu blamiranja i glupiranja, postati politička zvijezda i dokopati se unosne saborske fotelje. To da slušanje nije vrlina, koliko je vrlina prisiljavati ljude da tebe slušaju, pa makar nemaš ništa suvislo za reći.

Da je u redu vrijeđati suparnike, provocirati protivnike, ispaljivati šuplje parole, nabacivati "alternativne činjenice" (Hebrang bi pucao od ponosa), hraniti se teorijama zavjere, pljuvati po sustavu čiji je i sam dio.

Nema nikakve sumnje da među mladima ima mnogo onih koji idoliziraju i Trumpa, tome i služi takav populizam. Trump također, baš kao Pernar, "govori ono što misli", pristojnost odbacuje kao "političku korektnost", a sumanutost i bezobrazluk prodaje pod energičnost i provokativnost.

I jasno, ima među mladima mnogo onih koji misle da su ustaše pravi Hrvati, a NDH izraz težnje hrvatskog naroda za domovinom (Mesić bi bio ponosan), da je Katolička crkva moralni i nacionalni uzor, a kad malo poodrastu onda vide da je HDZ najbolja odskočna daska za napredovanje i dobivanje posla.

Ili posao traže preko granice koju Hebrang tako otvoreno zaziva.

Politički reality show

Međutim, u Pernaru se, kao u novokomponiranoj "reality show" zvijezdi, krije ono što ih najviše može privući: egoist (egomanijak?), klaun, karijerist, beskrupulozni manipulator koji će iskoristiti deložirane, ovršene, blokirane, osiromašene, pa sad i maloljetne, kako bi izgradio svoj politički status.

A time i financijski.

Kruha preko pogače i tome slično. Ne samo Pernar, nego i Trump.

Obrazovanje, rad, trud, ozbiljnost, pristojnost, poštivanje institucija, samo su teži oblici preživljavanja u ovakvom društvu koje je Andrija Hebrang uz pomoć Tuđmana i HDZ-a godinama gradio.

Lakše je biti Ivan Pernar. 

Kao što je lakše biti Donald Trump.

Sve bolje od toga čini se nedostižnije nego ikad. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message