Andrija Hebrang priznao je da je Donald Trump njegov politički idol, barem među živima, dok Ivana Pernara počinju slijediti srednjoškolci, slikaju se s njim, podržavaju ga i prave od njega političkog celebrityja.
Andrija Hebrang izašao je sinoć iz ormara i priznao da je Donald Trump njegov idol.
Barem među živima.
Među pokojnima uzor mu je, naravno, Franjo Tuđman, ali sada se Hebrang zaljubio u novog američkog predsjednika koji je u svojoj kampanji probušio sve gnojne čireve američke politike - od šovinizma i rasizma do narcisizma i diktature - a u samo par dana od stupanja na dužnost izveo milijune na ulice i doveo zemlju na rub građanskog rata.
Dakle, to je Hebrangov idol: čovjek koji je vrijeđao žene, invalide, imigrante, muslimane, Meksikance, novinare (premda ne i one desničarske), čovjek koji otvoreno i nepatvoreno laže (ili samo govori neistinu?), a sada bez konzultacija, bez odobrenja Kongresa zatvara granice za islamske izbjeglice i imigrante.
"Što kaže moj idol Donald Trump, kakva ti je to država bez granica", ispalio je jučer Hebrang u Otvorenom, nakon što je godinama u HDZ-u, pa i onom Tuđmanovom, podržavao ulazak Hrvatske u Europsku uniju i rušenje granica u Europi.
Iako, kad smo već kod toga, i Franjo Tuđman imao je prilično fleksibilan odnos prema granicama BiH.
Hebrang, dakle, idolizira Trumpa.
A hrvatski srednjoškolci sve više idoliziraju Ivana Pernara.
Markiranje s Pernarom
Slikaju se i dopisuju s njim, hodočaste s njim pred Hrvatski sabor, markiraju s nastave zbog njega, čak i zaljubljuju u njega, i uglavnom, vide u njemu ono što veteran Hebrang vidi u Trumpu.
Što je pogubnije od toga dvoje?
To što nekadašnji visokorangirani HDZ-ovac obožava Trumpa (ili se samo usudi javno to izjaviti) ili što mladi školarci obožavaju Pernara, novopečenog "Frulaša iz Hamelina" koji navodi klince da ga slijede u njegovu političkom usponu?
Hebrang je možda jedini imao smjelosti priznati svoju slabost prema Trumpu, možda i zato što je otišao u mirovinu, premda bi bilo vrlo korisno čuti stav hrvatskog državnog vrha prema politici i porukama Donalda Trumpa.
Kolinda Grabar Kitarović navodno se srela s nekim njegovim suradnicima, ali hrvatska politika uglavnom šuti o onome što je cijeli svijet diglo na noge. Hebrangovo idoliziranje nije toliko bitno. Bitno je što o Trumpu misle u HDZ-u, Mostu, u Banskim dvorima, na Pantovčaku.
Pomahnitali buntovnik
Slijede li njegov primjer, primjerice sa zatvaranjem granica, rušenjem institucija, populizmom, podjelama, demagogijom ili će se boriti protiv takve politike?
I još važnije, što srednjoškolci vide u Pernaru?
Osim pomahnitalog buntovnika koji izigrava žrtvu HDZ-a, pravednika koji se bori za malog čovjeka, usamljenog jahača koji udara nepravdu slijeva i zdesna. I koji će, ovakav kakav jest, sigurno očekivati da klinci uskoro njegov lik tiskaju na majice.
Jasno, u adolescentskim godinama svaka ovakva pojava poziva na sprdačinu. Pernar je legenda i tako to.
Samo, kakav primjer daje Pernar tim mladim ljudima?
Hebrang je već prestar da mijenja mišljenje i zapravo ništa bolje od idoliziranja Trumpa, nakon idoliziranja Tuđmana, ne bi se moglo očekivati.
Ali što srednjoškolci mogu naučiti od Pernara?
Blamiranje i glupiranje
To da se može bez obrazovanja i radnog iskustva, uz ogromnu količinu blamiranja i glupiranja, postati politička zvijezda i dokopati se unosne saborske fotelje. To da slušanje nije vrlina, koliko je vrlina prisiljavati ljude da tebe slušaju, pa makar nemaš ništa suvislo za reći.
Da je u redu vrijeđati suparnike, provocirati protivnike, ispaljivati šuplje parole, nabacivati "alternativne činjenice" (Hebrang bi pucao od ponosa), hraniti se teorijama zavjere, pljuvati po sustavu čiji je i sam dio.
Nema nikakve sumnje da među mladima ima mnogo onih koji idoliziraju i Trumpa, tome i služi takav populizam. Trump također, baš kao Pernar, "govori ono što misli", pristojnost odbacuje kao "političku korektnost", a sumanutost i bezobrazluk prodaje pod energičnost i provokativnost.
I jasno, ima među mladima mnogo onih koji misle da su ustaše pravi Hrvati, a NDH izraz težnje hrvatskog naroda za domovinom (Mesić bi bio ponosan), da je Katolička crkva moralni i nacionalni uzor, a kad malo poodrastu onda vide da je HDZ najbolja odskočna daska za napredovanje i dobivanje posla.
Ili posao traže preko granice koju Hebrang tako otvoreno zaziva.
Politički reality show
Međutim, u Pernaru se, kao u novokomponiranoj "reality show" zvijezdi, krije ono što ih najviše može privući: egoist (egomanijak?), klaun, karijerist, beskrupulozni manipulator koji će iskoristiti deložirane, ovršene, blokirane, osiromašene, pa sad i maloljetne, kako bi izgradio svoj politički status.
A time i financijski.
Kruha preko pogače i tome slično. Ne samo Pernar, nego i Trump.
Obrazovanje, rad, trud, ozbiljnost, pristojnost, poštivanje institucija, samo su teži oblici preživljavanja u ovakvom društvu koje je Andrija Hebrang uz pomoć Tuđmana i HDZ-a godinama gradio.
