Jedina osoba koju morate impresionirati ste vi sami!

Spustila sam slušalicu sretna što smo se opet čule ali i tužna jer joj nisam mogla pomoći. Ne može se pomoći nekome tko pomoć ne želi i ne traži i svi moji pokušaji da je razvedrim bili su uzaludni. A činilo mi se da se obje baš radujemo što se čujemo, ali kao da i jedna i druga u rukavicama pažljivo tretiramo jedna drugu živo se sjećajući što nas je razdvojilo.

Pričale smo jedna drugoj, što se dogodilo otkad se nismo čule, prije više od godinu dana. Bila sam u šoku dok sam slušala njezine beskrajno duhovite anegdote prepune crnog humora. Kao da nije prošlo ni tjedan dana, a ona kao da je pričala o nekome drugome, a ne da je te strahote proživjela sama. To mogu samo neki. Umireš od smijeha, a plače ti se od toga što ti pričaju. Sjetila sam se sebe kada sam imala glavne anegdote za stolom i tada me jedan prijatelj upitao:

- Anđa, želiš li ti živjeti život ili pričati anegdote? Odluči.

Tada ga nisam baš razumjela, ali kao da se ta njegova opaska postepeno primala u moju podsvijest i jednom kada sam odlučila preuzeti odgovornost za svoj život, gotovo s gađenjem sam odlučila da više ne želim biti klaun u svom životu. Ne, više nisam željela pričati duhovite i lude anegdote od kojih se moji sugovornici hvataju za glavu i trbuh od smijeha.

Rad na sebi ne zove se “ugodna šetnjica lungomare” nego rad. Postala sam policajac svojih misli.

Dnevno ih ima 60 tisuća i stvarno nije lako, ali sve je moguće kad imaš namjeru. Moguće je upoznati se sa sadržajem svojih misli i moguće ih je odmah promijeniti, pogotovo kada se prestaneš identificirati s njima i skužiš da ti nisi tvoje misli.

Još uvijek je čekala da je netko spasi iako je i dalje bila čvrsto uvjerena da svima ide osim njoj i da joj se dešava velika nepravda jer je život ružan i sumoran. Nisam znala što da joj kažem.

Kada me pitala što ima kod mene rekla sam joj da sam promijenila mnoge stvari i da već skoro godinu dana ustajem u 5 i meditiram, i onda još barem sat, dva prije spavanja. Rekla sam joj da sam, otkad se nismo vidjele, pogledala jedan ili dva filma, ali da sam pročitala dvadesetak knjiga. I da trenutno drugi put čitam knjigu o reprogramiranju podsvjesnih uvjerenja i da ću se vraćati na nju sve dok je ne usvojim. Rekla je:

- Vidim da puno putuješ i da nema gdje te nema.
- Da, moj život se pretvorio u bajku. Sjećaš se mog lažnog dnevnika zahvalnosti? - ona ga nije počela pisati – potpuno se ostvario i još više od toga!

Naši su se životi počeli urušavati i bile smo tu jedna za drugu. Sada vidim da sam ja imala ludu sreću što sam oboljela. Moje drago tijelo me zaustavilo i probudilo. Srećom sam ostala nakratko nepokretna pa sam morala pogledati u sebe. Zbog toga sam, srećom, promjenu željela više nego sljedeći udah. Ne vjerujem u peh ni u zlu kob. Ne vjerujem u sudbinu ni u karmu kao takvu. Ne vjerujem u Interventnog Boga, (kako je Nick Cave lijepo rekao), koji u nekom call centru donosi odluke čije će molitve uslišiti, a čije ne.

Očito je da naše živote krojimo mi sami našim podsvjesnim dubokim uvjerenjima i vjerovanjima. Jedan mladić je pitao Sokrata kako bi došao do mudrosti. Sokrat mu je odgovorio: “Pođi sa mnom”. Poveo ga je u rijeku i zatim gurnuo njegovu glavu pod vodu i držao je tako sve dok se mladić nije počeo boriti za zrak. Tada je opustio svoju ruku i oslobodio mladićevu glavu. Kada se mladić pribrao, Sokrat ga je upitao:

- “Za čim si najviše žudio dok si bio pod vodom”?
- “Za zrakom” – odgovorio je mladić. Sokrat mu je odgovorio:
- “Kada ćeš željeti mudrost toliko koliko si želio zrak kada si bio pod vodom, dobit ćeš je.”

Kada zaista strastveno želimo ukloniti neku blokadu iz života i dođemo do one jasne nepovratne odluke da je bilo dosta i da mora postojati neki izlaz te smo odlučni da ga pronađemo, tada je uspjeh zagarantiran.

To sve nema nikakve veze nakon što se jednom konačno probudimo i shvatimo svoju mentalnu i duhovnu snagu. I naravno, kada preuzmemo odgovornost za svoj život, odnose, misli i stavove.

Kada znaš to što želiš, tada ćeš spriječiti lopove (misli), mržnju, ljutnju i frustracije da ti ukradu unutarnji mir i harmoniju, zdravlje i sreću. Tada prestaješ biti iznerviran tuđim postupcima, okolnostima, vijestima i događajima i nećeš se identificirati s njima. Tada znaš da ne možeš nikoga mijenjati nego samo sebe. Tvoj cilj su mir i spokoj, inspiracija, harmonija i obilje.

I bit će ti po vjeri tvojoj.
Isus.