Još nije gotovo: Milanovićevi diverzanti spremni su na sve

Božo zapamti, oteto prokleto. Ne moram više nikad biti ministar niti zastupnik, ali protiv nepravde, netransparentnosti i crnila ću se uvijek boriti. Za Hrvatsku i njezine građane. Ovih nekoliko pučkoškolsko-patetičnih rečenica napisao je Gordan Maras, borac za vlastitu stražnjicu, čovjek koji nikada nije radio ništa i nigdje što nije imalo veze s politikom i SDP-om, čovjek koji je potrošio tko zna koliko naših novaca da bi se mjesecima reklamirao na televiziji 'vrteći kotačiće'... No, ključni dio izjave je onaj 'oteto prokleto'.  Tako, osim Marasa, razmišlja i Milanović, pa možemo preko božićnih blagdana očekivati još niz diverzantskih akcija rušenja Mosta i potkopavanja svih onih koji su protiv Velikog vođe i njegove družine. Oni nikako ne mogu shvatiti da im ništa nije oteto jer, jednostavno, dvije trećine ljudi nije glasalo za njihovu političku opciju.

A kako prolaze oni koji okrenu leđa Milanoviću najbolje znaju u Mostu. Za razliku od nekih drugih, ja vjerujem da su Zoki i njegovi diverzanti pokušali preokrenuti labilnije mostovce. Je li tu bilo samo 'prijateljskog uvjeravanja' ili nečeg drugog, ne znam. No, vjerujem u da je bilo tih ne baš časnih radnji jer smo vidjeli kako su u režiji iste zaplotnjačke skupine razgrnute zavjese na Kotromanovićevom stanu i pozvane kamere ne bi li se denunciralo naivnog Prgometa. Ne treba zaboraviti ni igrice s Petrinom, te otkrivanje ratnog puta Mirka Raškovića koji se drznuo odmetnuti od Pupavca koji se, pak, zavjetovao na ljubav Velikom vođi. I zato dok se ne izglasa novi mandatar u Saboru, ništa nije gotovo. Uostalom, Milanović već prijeti s novim preokretom u Saboru...

Što reći o mandataru Tihomiru Timu Oreškoviću, vlasniku savršene poslovne biografije? Njegova najveća prednost jest što niti dana nije živio na državnom proračunu i što je vjerojatno jako dobro situiran, pa se neće prodati za neku kokošarsku privilegiju i šaku kuna. Neće, siguran sam, niti koristiti državni zrakoplov i policijski helikopter za privatne izlete. U ovoj, od političara napaćenoj zemlji, to je već obećavajući početak. No, ne palim se na činjenicu da je uspješni menadžer jer to ne znači da će biti dobar premijer. Zbog toga što je financijski stručnjak malo mi je žao što mu u ruke nisu dopale naše državne financije, koje hitno trebaju reanimaciju pod vodstvom pravog znalca. Čini mi se da bi to bio Tim. S tim se, međutim, Tim ipak neće stići baviti jer će ministar financija biti netko drugi. Nadam se da Orešković neće biti samo marioneta za pokazivanje, dok će Vladom upravljati netko drugi iz sjene. Ne vjerujem u floskulu da će novi mandatar sam birati svoje suradnike jer on naše dobre ljude ne poznaje. U Hrvatskoj je živio vrlo kratko, a i izborni pobjednici već su podijelili ministarstva. Nadam se da će Tihomir u nekoliko mjeseci usavršiti svoj hrvatski jezik i time, uz ostale dobre rezultate, pokazati da poštuje građane ove države koji zarađuju za njegovu plaću.

Tihomir Orešković je, uza sve nedoumice i poteškoće, dosad najveća šansa za Hrvatsku u ovom stoljeću. I upravo zato jer je sposoban treba mu odmah visoko postaviti letvicu. Nije dovoljno ako samo nadmaši Milanovića. Jer Zokija nije teško nadmašiti u radnim rezultatima. Tim mora djelovati brzo, odlučno i učinkovito budući nam je svima dosta ovog višegodišnjeg beznađa. Treba nam netko tko će nam vratiti nadu. 

I zato želim Timu puno sreće. Još više sreće želim svima nama. Jer ako Tim ne uspije, zahvalit će se na premijerskoj fotelji, kupiti kartu za avion i u roku nekoliko sati biti u Nizozemskoj ili Kanadi. A mi ćemo ostati ovdje... Dakle, Tim, dobro nam došao.  Želim se nadati da je Hrvatska ove godine pod bor dobila pravi dar. Ali ja ti neću pljeskati dok ne vidim što možeš napraviti.