Kad te na Igrama 'pojede' nelojalna NBA konkurencija
Možete li se sjetiti sportaša i sportašica koji imaju više od deset olimpijskih medalja? A igrača prvog Dream teama? Američki košarkaši zasjenili su rekordere
Znače li vam štogod imena Larisa Latinjina, Vera Časlavska, Edoardo Mangiarotti, Jenny Thompson, Sawao Kato, Birgit Fischer, Nikolaj Andrijanov? Ne baš? Ne znate kamo biste ih smjestili, kao DJ-e na Zrće, kao prateće vokale Stingu, kao opskurne umjetnike čija su djela u deponiju MoMe, ili možda u neku sapunicu? A znate li tko su Magic, Bird, Jordan, Pippen, Barkley i društvo?
Jasno, to su bivši NBA igrači, članovi prvog, jedinog i neponovljivog Dream teama koji je u finalu s Hrvatskom uzeo olimpijsko zlato u Barceloni ‘92. Kakva nepravda, imena iz prve rečenice su sportaši koji su među najdekoriranijima u povijesti olimpizma, i svi imaju više od deset olimpijskih medalja! Jednostavno, takva su pravila igre... Otkako su se ‘92. najbolji američki košarkaši uključili u Igre, duh olimpizma nije isti, niti će ikada više biti isti, niti će Igre biti praćene na nekadašnji način.
Kvragu i amaterizam, dajte nam najbolje, dajte nam taj putujući cirkus. NBA igrači na Olimpijskim igrama generirali su do tada nepostojeće osjećaje, od divljenja, preko mržnje (u Ateni, kad je cijeli svijet navijao protiv njih, i ostali su na bronci), do silnog poštovanja jer su shvatili i popravili svoje pogreške, proizašle iz egoizma i bahatosti. Američka košarkaška selekcija za London u idućoj godini vrijedi 187 milijuna dolara, imate 187 milijuna razloga da ih mrzite, a da im se divite. Što bi Brega reko: Od najplaćenijeg Bryanta do ‘najjeftinijeg’ Hardena, svima će se iz dana u dan pratiti svaki korak. Kakva nelojalna konkurencija svima ostalima!
