Kako je Tedeschi razotkrio rođačku ekonomiju Agrokora

Ova kriza u Agrokoru najprije govori o svima nama, a ne o javnoj administraciji, ovoj ili prošlim vladama. Poruka je to Emila Tedeschija, vlasnika Atlantic grupe, koja je prošla prilično ispod radara. Tedeschi, poduzetnik drugačijeg tipa nego Ivica Todorić, odlučio je progovoriti o slonu u sobi kojeg se svi prave da ne vide.

Javno je rekao da dobavljače nitko nije tjerao na dostavu robe Agrokoru po navodno nepovoljnim uvjetima, da su svi sudjelovali u tom kolu i sad će morati snositi gubitke i otpise dugova. Tedeschijeva konstatacija puno govori o načinu poslovanja u Hrvatskoj. O spremnosti da se sudjeluje u nečemu lošem dok god ima koristi. A kad imaju koristi, onda i država zažmiri, pa oni rijetki koji i kažu koju kritiku, budu proglašeni rušiteljima modela koji očito paše većini. Jer zašto raspravljati o rokovima plaćanja, mjenicama, tajnom kreditiranju, kada imate lanac koji vam plasira malo skuplje robu, prazni skladišta i osigurava da ponekad i nekonkurentni proizvodi imaju svoju prođu.

U toj igri kupci su plaćali često i više cijene, uvjereni da samo pomažu hrvatsku ekonomiju, a u biti su uz to sanirali i brojne druge rupe. Od Agrokorovih do onih kod dobavljača. Nije prvi puta da se to događa. U vrijeme gradnje autocesta svi su pričali samo o tome kako hrvatski građevianari rastu, a s njima i ekonomija. Malo tko je slušao one podizvođače koji su potiho upozoravali da ih ne plaćaju, da postoje karteli, da moraju dati proviziju da bi radili. Novca od kredita je bilo, gospodarstvo i zaposlenost su rasli, udruženja poduzetnika poput HUP-a i HGK su šutjeli. A onda je sve palo. Krenule su optužnice, a na površinu su isplivale preplaćene dionice. Pola vodstva ministarstva završilo je na optuženičkoj klupi, tvrtke građevne perjanice su popadale. A poduzetnici su se pravili da ništa ne vide, jednako kao i država. Isti je to model kao kod Agrokora.

Zato je Tedeschijeva izjava posebno važna za pravedniju, nerođačku ekonomiju.