Suočeni s padom rejtinga deset dana prije izbora Most se u panici hvata starih tema: SDP-a i HDZ-a, Ine, HRT-a, političkih povlastica... Nažalost, one iz perspektive vladajuće opcije više ne zvuče previše uvjerljivo.
Ako Most doista misli na ovim izborima osvojiti milijun glasova, čime se prije mjesec dana pohvalio njegov Robert Podolnjak, a kao jeku dalje pronio Miro Bulj, morat će se u ovoj kampanji mnogo više potruditi.
A ne u paničnom zaustavljanju pada rejtinga udarati po istim populističkim temama s istih populističkih pozicija kao prije godinu dana.
Teško će im dva puta proći ista fora.
Svejedno, Mostovci nam ovih dana serviraju iste teme. Opet se hvataju domoljubnog spašavanja Ine na kojoj su srušili Tomislava Karamarka, slijepo se drže saborskih povlastica na koje je narod oduvijek osjetljiv, dijele nove ultimatume SDP-u i HDZ-u koje su prije devet mjeseci tjerali u zajedničku koaliciju, a jučer su udarili i na Hrvatsku radioteleviziju.
"HRT koristi vladajućoj opciji, to želimo promijeniti", poručio je jučer Nikola Grmoja, prešućujući činjenicu da je upravo Most bio i još uvijek jest ta "vladajuća opcija".
Krivi su mediji
Eto, njegov je ministar baš jučer na sjednici Vlade iz ruku premijera primio kuvertu za rođenje djeteta, što doista zvuči kao da Most spada u vladajuću opciju. I još važnije, sam Grmoja priznao je kako je v.d. ravnatelja HRT-a Siniša Kovačić svojedobno bio izbor Mosta, kao vladajuće opcije, ali su se u međuvremenu u njemu teško razočarali.
Zašto? Zato što nije dovoljno služio Mostu nego nekoj drugoj "vladajućoj opciji"?
Zanimljivo, na medije se nedavno obrušio i sam Božo Petrov, optuživši ih za pad rejtinga njegove stranke koja ne samo da neće na ovim izborima dobiti milijun glasova, nego bi mogla ostati bez dobrog dijela mandata s lanjskih izbora.
Obrat je uzbudljiv, koliko i proziran. Dok su mediji davali prostor Mostu da postane iznenađenje prošlih izbora, smatralo ih se objektivnim i poštenim. Čim su počeli kritizirati Most kao važan dio vladajuće opcije, dapače opcije koja je presudila u formiranju Vlade, automatski su postali krivci za sve njegove probleme i alibi za sve propuste.
Zaboravljajući da su ti isti mediji odradili veliki dio posla za Most u smjenjivanju Karamarka oko Ine, kao i u davanju Mostovcima prostora za samopromociju. Možda Petrov misli da bi bilo bolje da im nisu davali? Ili da su se prema Mostovoj "vladajućoj opciji" odnosili blagonaklonije nego prema HDZ-u?
Domoljubno spašavanje Ine
Kako bilo, Most i dalje zaboravlja da je on i dalje vladajuća opcija. Ustvari, na to je zaboravio onoga dana, a bilo je to na polovici frtalja ovog mandata, kad su shvatili da im rejting klizi u ponor, pa su odlučili preobraziti se u oporbu unutar vlasti i srušiti Karamarka na pitanju Ine.
Stoga danas, u nedostatku drugih tema, upravo Inu promoviraju u svoj glavni predizborni adut.
Na Ini su svojedobno rušili najomraženijeg političara u zemlji - što je kasnije dovelo do pada Vlade i raspuštanja Sabora - pa sad na Ini žele spasiti svoj rejting.
Inu koriste i kao polugu za udaranje po SDP-u i HDZ-u, strankama kojima se uporno nameću kao alternativa, kao poboljšana opcija, kao moralni kompas koji te dvije stranke vraća na pravi put. Ili siguran smjer.
To je bila priča koja je "pila vodu" dok je Most nadirao niotkuda.
#Vjerodostojno?
U međuvremenu je, međutim, Most gurao HDZ i SDP u tripartitni savez, s jednima je skoro sklopio koaliciju, druge je dogurao na vlast, zajedno s Karamarkom i njegovim prijateljem lobistom MOL-a. Da bi na koncu s onim prvim, dakle SDP-om, raspustio Hrvatski sabor.
Je li stoga današnje udaranje Mosta po SDP-u i HDZ-u doista, što bi se reklo, vjerodostojno? Je li uvjerljivo? Je li svrsishodno?
Ipak, mora se priznati da je Most ovoga puta malo zaoštrio kriterije. Sad više ne ovjerava svoja obećanja kod javnog bilježnika, već uvjetuje formiranje većine izglasavanjem njegovih zaostalih zakona iz prošlog mandata neposredno nakon formiranja novog saziva Sabora, a prije biranja mandatara.
Tko digne ruku za Mostove zakone, njegov mandatar.
To je lukavo, koliko i neuobičajeno, i pokazuje da Most ne štedi energiju u izmišljanju što zamršenijih zadataka koje postavlja pred one koje namjerava dovesti na vlast. Ili samo pred samo onog jednog.
Međutim, nije nimalo lukavo, dapače prilično je prvoloptaški, ustrajanje Mosta na pitanju ukidanja privilegija saborskim zastupnicima i političkim elitama, kojoj i sami pripadaju. Ta opsesija dovođenjem u red hrvatskih političara u sve je izraženijem kontrapunktu s Mostovim ne baš pretjerano izraženim interesom za socijalna ili gospodarska pitanja.
Jasan obrazac
Na to je upozorio i HNS u svojih jučer objavljenih sedam točaka ultimatuma Mostu ("Na svaki zakon o političarima dajte pet zakona koji pomažu običnim ljudima"), ali i bez toga oblikuje se obrazac: političke elite, SDP i HDZ, Milanović i Karamarko, HRT, policija, pravosuđe, tajne službe, represivni aparat...
To su glavni oslonci Mostove politike i jedine interesne točke oko kojih se vrti njihovo političko djelovanje.
Nakon prošlih izbora željeli su se dokopati policije i pravosuđa, njuškali su i u smjeru tajnih službi, sada su se uhvatili medija i javne televizije koja im nije po ukusu, dok saborske zastupnike (među kojima su i sami bili) koriste kao mamac za frustrirane birače.
Prelazeći pritom preko činjenice da su njihovi ministri svojedobno ljutito poručili građanima kako im oni nisu na raspolaganju radnim danima poslije 17 sati ni vikendima, dok je njegova Vlada održala više telefonskih nego pravih sjednica.
Lako je bilo promovirati sve ove teme iz oporbe, iz pozicije autsajdera. Iz pozicije "vladajuće opcije" one ne samo da zvuče neuvjerljivo, već mogu poslužiti i kao argument zbog čega netko ne bi više glasao za Most.
Iako, ako ćemo iskreno, tom Mostu glavni izbori slijede u proljeće iduće godine. Na lokalnim izborima oni u pravom smislu spašavaju golu kožu.
