Kampanja za unutarstranačke izbore u HDZ-u započela je na lažima. Nije bitno samo čija laž je uvjerljivija, već je glavno pitanje je li članstvo HDZ-a već oguglalo na laži uz koje su odrasli i na kojima preživljavaju na vlasti.
Prvo je bilo pitanje tko laže o koaliciji s HNS-om. Pa tko laže da je bio za Istanbulsku konvenciju. Sada smo došli do pitanja tko laže da voli Franju Tuđmana.
Tako izgleda kampanja za unutarstranačke izbore u HDZ-u.
Tko više laže, tko kome laže, tko uvjerljivije laže. Tko će koga prije otkriti u laži.
Kako tipično. I kako predvidivo. Pitanje je, međutim, hoće li to biti i odlučujuće? Ili su članovi HDZ-a postali imuni na laži svojih čelnika?
Tko radi s HNS-om?
Andrej Plenković optužio je svog zamjenika Milijana Brkića da je 2016. godine nagovarao HNS na suradnju s HDZ-om, da je aktivno radio na sklapanju te koalicije te da je bio njezin veliki zagovornik, na što je Brkić uzvratio kako to nije istina.
Na pitanje novinara znači li to da Plenković laže Brkić je uzvratio: "To ste vi rekli da on laže. Osma Božja zapovjed je - ne izreci lažna svjedočanstva. Plenković danas ima priliku ispovjediti te svoje riječi".
Nakon čega se pojavila lavina svjedočenja o tome da je Brkić aktivno radio na toj koaliciji.
Tko onda laže?
Tko voli Istanbulsku?
Zatim se prešlo na Istanbulsku konvenciju. Iz Plenkovićeva tabora optužili su Miru Kovača da se "srami svojih stajališta oko Istanbulske konvencije" za koju se, tvrde oni, javno zalagao na press konferenciji 2014. godine, na što je on uzvratio kako to nije istina, te da on tada nije ni spomenuo da je za Istanbulsku konvenciju. A u Saboru je glasao protiv nje.
"Najavljeni kandidat za predsjednika HDZ-a dr. Miro Kovač", poručili su iz njegova stožera, "nikad nije podržavao niti tražio ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije, kako to u javnosti opetovano i neistinito pokušavaju prikazati Andrej Plenković i njegov izborni stožer".
Tko voli Tuđmana?
A sada smo došli to toga tko voli Franju Tuđmana.
"To Plenkovićevo pozivanje na dr. Franju Tuđmana podsjeća me na čovjeka koji je u kasnim godinama života otkrio vjeru pa se sad na nju poziva", izjavio je jučer Miro Kovač, poručivši kako je on "imao privilegij raditi u Tuđmanovom uredu, a Plenković je tada bio u Ministarstvu vanjskih poslova i bio je aktivan kritičar Tuđmanove politike".
Tu svoju tvrdnju Miro Kovač nije ničime potkrijepio.
Ali zar je to doista bitno? U ljubavi i bespoštenom ratu u HDZ-u sva sredstva su dozvoljena. A može i ovako: kad bratoubilački rat bane na HDZ-ova vrata, istina bježi kroz prozor. I to nije prvi puta.
Ali tako izgleda kampanja u HDZ-u.
Međusobna podmetanja, lažne vijesti, poluinformacije, nepotkrijepljene optužbe, tračevi i insinuacije.
I laži.
A tko laže, taj i krade, zar ne?
Laž je relativna
Evo, recimo, jučer je bivši predsjednik HDZ-a Ivo Sanader na svom suđenju nabrojao na stotine tisuća eura koje je zarađivao u Austriji prije povratka u Hrvatsku ranih devedesetih godina, među kojima je spomenuo i 65 tisuća eura za predavanje vjeronauka.
Tko hoće, neka vjeruje.
Laž je u politici, a u HDZ-u naročito, uvijek bila relativna pojava prema kojoj se akteri - a često i birači - prilično ležerno odnose.
Nije više pitanje tko laže, nego tko to uvjerljivije čini.
Tako će biti i na ovim izborima u HDZ-u.
Zanimljivo će, međutim, biti detektirati koliko će to nadmetanje u laganju utjecati na odlučivanje samih članova HDZ-a koji glasaju na stranačkim izborima.
Je li istina odlučujući faktor ili će se naprosto pomiriti s laganjem, ukoliko potječe od njihove opcije? Baš kako birači HDZ-a rezoniraju na drugim izborima, parlamentarnim ili lokalnim.
Istina je luksuz
Političko navijanje ne trpi suptilnost. Vaganje između istine i laži postao je preveliki luksuz za glasače, naročito one koji se vežu uz HDZ. Drugim riječima, laganje je dozvoljeno, nekad i poželjno, ako potječe od "naše" opcije i upereno je protiv "naših" protivnika.
Ako je cilj srušiti Plenkovića, tolerirat će se povremene laži. Onima koji žele obraniti Plenkovića, zamjerat će laganje onima koji ga žele rušiti, ali istodobno tolerirati vlastite laži.
Laži u HDZ-u nemaju univerzalnu težinu, već njihova vrijednost ovisi o onome tko ih iznosi.
Laganje je nešto na što su HDZ-ovci navikli, na čemu su ponikli, uz što su stasali i pomoću čega preživljavaju na svim razinama, sve do Vlade i Sabora.
Upravo zbog toga, laganje čini okosnicu i jedini sadržaj ove unutarstranačke kampanje, na kojoj se svi naslađuju, a na kojoj se HDZ-ovci nedovoljno zgražaju.
Nije pitanje tko je bolji, nego tko bolje prodaje svoju istinu.
