Proces pomilovanja, jednostrana smjena ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića, pritisak na premijera, izazivanje nove krize u ionako klimavoj Vladi pokazuje da predsjednica ne brine previše za stabilnost vlasti.
Iako to nekima ne znači previše, ali valja podsjetiti kako u hrvatskom Ustavu još uvijek stoji odredba da predsjednik Republike brine za redovito i usklađeno djelovanje, te stabilnost državne vlasti.
Nažalost, Kolinda Grabar Kitarović dodatno destabilizira ionako nestabilnu vlast i narušava ono što se ni u najboljoj namjeri ne bi u postojećim okolnostima moglo nazvati usklađenim djelovanjem vlasti.
Iskreno, bilo je samo pitanje kad će se i Pantovčak uključiti u ovo "bezvlašće", kako ga je nazvao Zoran Milanović.
I predsjednica Kitarović je doista u razmaku od samo nekoliko dana, svojim potezima u vezi Komisije za pomilovanja i otkazivanjem povjerenja ravnatelju SOA-e, dala dugo očekivani obol kaosu koju vlada u državnom vrhu.
Teško je zapravo odrediti odakle početi.
Od njezina druženja sa Zdravkom Mamićem, preko jednostrane depeše o smjenjivanju Dragana Lozančića bez konzultacija i supotpisa premijera koja je uvrijedila Tihomira Oreškovića, pa do raspuštanja Komisije za pomilovanja i otpuštanja Vladimira Šeksa nakon njegova priznanja da je proces pomilovanja "kompromitiran".
A predsjednica svejedno potpisala i odobrila listu pomilovanih koja je uključivala i neke donatore HDZ-a i ljude povezane s donatorima njezine kampanje.
Kao da nered u vlasti nije bio sam po sebi dovoljan, već je predsjednica na brzinu morala nadoknaditi sve ono što je propustila tijekom praćenja rukometaša na europskom prvenstvu.
Već dugo nismo imali ovakvu situaciju: da dioba vlasti ne uključuje međusobne kontrole i korekcije, kakve su postojale čak i između Milanovića i Josipovića, već da Pantovčak i obje strane Markova trga zdušno kreiraju nesigurnost, nestabilnost i neusklađenost.
Osim ako netko ne želi reći da oni usklađeno kreiraju kaos.
Primjerice, ono što je Kolinda napravila Tihomiru Oreškoviću odavno nije viđeno, još otkako je Stipe Mesić servirao sličnu stvar Ivi Sanaderu povodom smjene Joška Podbevšeka.
Premijer se nije još ohladio od onog 18-satnog natezanja oko Mije Crnoje, a predsjednica mu je još žešće uzdrmala autoritet. Pa tako Orešković ne samo da mora slušati Karamarka i Petrova, sad se mora pokloniti i predsjednici Kitarović kad mu, figurativno, "lupi šakom o stol".
Orešković bi trebao ozbiljno razmisliti tko su mu ovdje prijatelji. I zašto mu neprijatelji ustvari nisu ni potrebni.
Nadalje, predsjedničina smjena Lozančića navodno zato što je nisu obavijestili da se druži sa čovjekom pod istragom ponovno skreće pažnju na krug ljudi s kojima je šefica države okružena.
Nije druženjem s Mamićem ugrožena njezina sigurnost, već sigurnost države, pa i njezin dignitet.
Nakon što se otkrilo Mamićevo šurovanje sa sutkinjom Ustavnog suda oko rušenja Zakona o sportu, može se samo nagađati koje usluge ili barem utjecaj je Zdravko Mamić očekivao od predsjednice države.
I osim toga, samo druženje s triput uhićenom i višestruko kompromitiranom osobom za svakog relevantnog političara bilo bi samo po sebi neprihvatljivo. Kolindu je, međutim, brinulo samo je li SOA bilježila ono o čemu su ona i Mamić razgovarali.
Ali što bi predsjednica učinila da je saznala kako se Mamića prati? Raskinula prijateljstvo? Pazila što priča? Obavijestila njega o tome? I zašto je čekala puna četiri mjeseca da smijeni Lozančića?
I onda dolazimo do famoznih pomilovanja.
Do priznanja da je proces "kompromitiran", ali da odluke donesene u tom procesu i dalje ostaju. Do smjenjivanja Vladimira Šeksa čije je priznanje o intervenciji kod pomilovanja poslužilo za skretanje pažnje s pomilovanja tajkuna Leona Sulića i još nekih Kolindi bliskih ljudi. Do raspuštanja Komisije čiji članovi su se zaklinjali da intervencija nije bilo.
Pa do kažnjavanja svih aktera u procesu pomilovanja, osim osobe koja je zadnja potpisala sva pomilovanja - a to je predsjednica Republike.
Ako se to naziva "brigom za redovitim i usklađenim djelovanjem i stabilnost državne vlasti", onda je upitno što se pod tim terminima zapravo podrazumijeva.
Druženje s osobama pod obradom? Provaljivanje istraga? Kažnjavanje šefa tajne službe koji s nadzorom ne bi smio imati veze, a ako je imao, onda ne bi smio o tome nikoga obavještavati? Naprasno smjenjivanje šefa SOA-e, kao i naprasno raspuštanje Komisije za pomilovanja?
Ponižavanje premijera? Izazivanje novog kaosa u Vladi? Nabacivanje tajnim službama?
Osim ako se sve navedeno jednostavno može svrstati pod redovito i usklađeno funkcioniranje vlasti u interpretaciji HDZ-a i Mosta.
Pa tako nakon premijera koji ni o čemu ne odlučuje, Prvog potpredsjednika koji ovisi o mandatima drugog potpredsjednika, imamo predsjednicu koja državu i njezine institucije smatra svojim feudom.
Dobro je to znati za buduće određivanje kriterija.
