Prije godinu dana Karamarko je tjerao Milanovića u Kockicu, simbol Partije. I to je bilo duhovito. Sad Karamarko svoju Vladu seli u Kockicu. Što je već urnebesno.
Kaže da su ga osamdesetih godina progonili udbini agenti, a on je svejedno nakon toga skoro cijelu svoju profesionalnu karijeru posvetio agenturama.
U zadnjih nekoliko godina ne prestaje govoriti o komunistima i komunjarama, a sada se želi preseliti u simbol Saveza komunista Hrvatske, u zgradu Centralnog komiteta SKH, popularnu (ili notornu) Kockicu.
Prije godinu dana ta ideja zvučala je kao odlična sprdačina na račun Zorana Milanovića.
"Imam ja jednu dobru ideju, najjeftiniju", izjavio je Karamarko u siječnju prošle godine, nadovezujući se na svoj rutinski solilokvij o ponižavanju branitelja, Domovinskog rata i moderne hrvatske države. "Neka se gospodin Milanović iseli iz Banskih dvora u Kockicu, a gospođa Kolinda Grabar Kitarović dođe u Banske dvore u kojima je bio i predsjednik Tuđman do raketiranja".
Komunjare u Kockicu
Bila je to jedna od boljih šala poslovično neduhovitog Karamarka. Milanović je, jel' tako, komunjara, pa neka onda preseli sebe i svoj komunjarski ured svoje komunjarske vlade u komunjarsko sjedište na obali Save.
A kad ono, to uopće nije bila šala.
Karamarko je o tome, izvještava danas Večernji list, ozbiljno razmišljao punih godinu dana. "Vlada, odnosno vrh Vlade, mogao bi se smjestiti na dva kata u Kockici", kazao je budući prvi potpredsjednik Vlade, dodajući kako on ne "pati od Banskih dvora i blještavila".
Ako ono nije bila šala, onda ovo svakako jest.
Jer, zamislite samo ovo: političar koji već pet godina naveliko trubi o lustraciji, priviđaju mu "crvene komunjare", vodi rat s nasljednicima komunističke partije, žali se da je bio žrtva komunističkih tajnih službi, vodi križarski rat protiv komunističkog totalitarizma i uglavnom budi se i liježe s komunističkom prijetnjom, seli svoju Vladu u jedan od najvećih simbola komunističke partije.
Blještavi simboli
Možda Karamarko ne pati od "blještavila", ali itekako mu je stalo do simbola. Inače ne bi nosao naokolo onu Tuđmanovu bistu.
Pa kako mu je onda palo na pamet da bi upravo ta zgrada, ta notorna Kockica, mogla postati dom njegove Vlade?
Lako za sva prethodna HDZ-ova ministarstva i urede koji su bili smješteni u Kockici proteklih tridesetak godina, otkako je SDP ustupio Kockicu državi i preselio na Iblerov trg.
Karamarko je nešto posve drugo. Karamarko i Kockica su nešto posebno.
Poslati Milanovića u Kockicu je duhovito. Preseliti Karamarka u Kockicu je urnebesno.
U redu, može se to shvatiti kao svojevrsna terapija. Istjerivanje duhova. Politički egzorcizam.
Kao što se žrtva agenata u kasnijoj karijeri okružio agentima, tako borac protiv komunista sada spremno ulazi u simbol komunizma. Kao pravi ghostbuster. S maskom, usisivačima i prikladnim soundtrackom.
Lustracija na Savi
I kad smo već kod simbolike, ne bi li ipak najveća simbolika bila da Karamarko svoj dugo najavljivani i toliko žuđeni proces lustracije započne upravo iz Kockice?
Iz sjedišta Partije. Iz Srca tame.
Upravo ih hodnika kojima lutaju duhovi prošlih vremena - duhovi koje Karamarka proganjaju i u modernom okruženju, u sadašnjem SDP-u, među ljudima koji se nisu ni rodili kad je Kockica izgrađena - sadašnji šef HDZ-a trebao bi pokrenuti unutarnje čišćenje društva od svih komunističkih ostataka.
Kakva bi to tek simbolika bila.
Jednim udarcem...
Pa ako je istina ono što kažu stručnjaci, da je prvi korak k izlječenju suočavanje s onim čega se najviše bojiš (Božo Petrov bi znao nešto više), tada je posve logično što je proganjani Karamarko svojedobno otišao među agente i što opsjednuti Karamarko sada odlazi u Kockicu.
Možda mu to pomogne da napokon izbaci komuniste iz organizma.
Još bolje ako na hodniku nabasa na ministarski duh Božidara Kalmete, sa svim onim aferama, tunelima, autoputevima, dionicama... Neka usput jednim udarcem obavi obje lustracije.
