Reforme mogu čekati. Prvo se moraju potući oko tajnih službi

Nakon udara na neprofitne medije, parlamentarnog čerečenja nevladinih udruga, najave povratka Bleiburga i naziva Hrvatskog državnog sabora, potpuno je logično da se u idućem koraku krene na tajne službe.

Tako se u ovoj zemlji konstituira vlast. Tako se u ovoj zemlji učvršćuje vlast. Tako se u ovoj zemlji kontrolira vlast.

Ideološki obojeni ministar kulture ukinuo je financiranje medija koje smatra ideološki obojenim, u Saboru su zastupnici HDZ-a optuživali pojedine udruge da ne rade u interesu Hrvatske, najavljuje se povratak pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu, a predsjednica Republike jednostranom smjenom šefa SOA-e brže od očekivanog otvorila je pitanje na kojem Tomislavu Karamarku rastu zazubice od dana stupanja na vlast. 

Njegov glavni cilj oduvijek je i gotovo isključivo bila kontrola nad tajnim službama. On zna koliko su one važne. On zna kakva moć leži u njima.

I dobro zna koliko je važno otezati s imenovanjem "nepoćudnog" oporbenog predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost.

"Grozim se stranačkih šefova tajnih službi ili percepcije koja se stvara u javnosti", kazao je ovih dana Zlatko Komadina, kandidat za predsjednika SDP-a. "Nećemo valjda", veli on, "mijenjati šefove tajnih službi kada dođe vlast HDZ-a ili SDP-a".

Nažalost, hoćemo. 

Tako se 2012. godine pojavila kalkulacija da je između Zorana Milanovića i Ive Josipovića navodno pao dogovor: premijer dobiva supotpis za Dragana Lozančića na čelu SOA-e, a predsjednik države dobiva SDP-ovu podršku za Gorana Radmana na čelu HRT-a.

Jednome špijuni, drugome televizija.

Pa nije stoga bilo nimalo neobično što je nakon blamaže s blokadom državne kolone u Vukovaru Josipović udario po tajnim službama koje to nisu predvidjele, dok je Milanović te tajne službe gorljivo branio.

Sličnim putem sada ide i HDZ, zajedno s Kolindom Grabar Kitarović.

Najprije se udara na medije, pa na udruge, pa na izdajnike, pa na antifašiste, pa se onda stavlja šapa na tajne službe.

I sama činjenica da je upravo smjena ravnatelja Središnje obavještajne agencije izazvala toliku buru u javnosti, a još više u političkim krugovima, svjedoči o tome da ćemo još dugo biti taoci ove gotovo incestuozne povezanosti špijuna i vlasti.

Predsjednica u panici smjenjuje ravnatelja koji ju je uhvatio u druženju s osobom pod obradom i prismotrom. Dragan Lozančić, inače prijatelj obitelji Gojka Šuška (!), više ne uživa predsjedničino povjerenje. Za razliku od Zdravka Mamića.

Tomislav Karamarko sve to je jedva dočekao, s obzrom da on već ima spremne kadrove koji bi zasjeli na čelo SOA. Dapače, bivšeg ravnatelja Josipa Buljevića već je progurao na čelo Ministarstva obrane. Sad kreće na samu službu.

A i Božo Petrov se ubacio u tu igru, osjetivši priliku da se u tom metežu i sam ogrebe za tim imenovanjem. Što opet nimalo ne čudi: šef Mosta u nekoliko je navrata demonstrirao gotovo paranoidnu opsjednutost špijunima i praćenjima. Pa kad je već dobio svog ministra policije, ne bi bilo zgorega da se izbori i za svog šefa tajne službe.

Jer, bez toga vlast naprosto ne može funkcionirati. Niti se može funkcionirati u vlasti.

Svaki premijer ili predsjednik ili pak oboje moraju imati svog špijuna od povjerenja. Tako je bilo i iz vremena Stipe Mesića i Ive Sanadera, tako je bilo za Milanovića i Josipovića, tako će biti i danas.

A upravljanje tajnim službama bit će i dalje važnije od svih reformi, od gospodarskog oporavka, od državnog proračuna, od svih onih Oreškovićevih kućica iz saborske prezentacije...

Sve dok se ne stavi šapa na SOA-u, proces preuzimanja vlasti neće s smatrati završenim.

Potvrđuje to i jutrošnja izjava Josipa Salapića, saborskog zastupnika HDSSB-a. "SOA nije i ne može biti predizborna tržnica", kazao je na N1 televiziji. "Ne može se u nekakvim kružocima odlučivati o nacionalnoj sigurnosti. Ukoliko se ovakva situacija nastavi, onda su pred nama prijevremeni izbori".

Nakon kojih će se akteri ponovno počupati oko ovlasti nad tajnim službama. 

Reforme mogu pričekati. Špijuni imaju prioritet.  

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku