Sjediš nasuprot mene, riječi ti vrludaju usnama, izgovaraš: „Ne mogu više …“ Ne izgovaraš sve riječi odjednom, ali ono što ne izgovaraš, čitam ti u očima. Slušam te pozorno, a potom i sama progovaram.
INGRID DIVKOVIĆ:
Računaj na mene. Malo više u nadanju, malo manje u jadanju
Dijelim s tobom svoje sumnje i strahove. Jadam ti se. Nudim ti zagrljaj svoje utjehe, svjesna da ću se u njoj utopiti i sama. Sjedim s tobom, istovremeno se krećući po zadimljenoj prostoriji. Riječi naviru. Ovdje smo i sadašnjost je ovdje. Ljudi vrludaju, svatko u svojim težinama. Pomišljam – kada smo postali toliki robovi jadanja, ljuta na sebe jer sam se ponovno uhvatila u mrežu otužnog (samo)sažaljenja koja je otrovana ničim drugim već vlastitim očekivanjima i osobnim predbacivanjima.
Napuštaš me, kažeš mi da imaš puno posla, ljubim te poljupcem razumijevanja. Ostajem za stolom sama. Naručujem još jedan macchiato. Isključujem se od žamora i muzike. Ponosna na sebe što sam naučila prizvati tišinu i usred najjače buke. Otvaram svoju malu crnu bilježnicu. Istovremeno se sramežljivo smiješim starijem gospodinu koji sjedi u kutu prostorije i gleda me.
Riječi teku.
Nemam sve što poželim. Bogu hvala da je tako, čemu bi težila da imam baš sve? Ne događa mi se sve što zamislim. Sigurno i bolje tako, onda me život nikada više ne bi mogao iznenaditi nezamislivim. Nisam sve ono što sam planirala da ću biti. Koje li sreće da nisam, planovi su ti koji ubijaju i najveće snove.
Nismo li svi mi ponekad bezrazložno izgubljeni, bezrazložno nesretni? Pa poput one lude ribe, koja gledajući pticu kako leti i kako se njiše nad morskim valom poželi biti poput nje, jer gledajući je kako se igra s vjetrom riba pomišlja, ova je ptica sigurno sretnija od mene …
Nije sretnija. Samo njezina sreća ima drugačije lice.
Nema li stoga većeg olakšanja od onoga kada prestaneš težiti onome što nemaš, što nisi i što nikada nećeš biti. Tko izgubi mjeru u traženju sebe postane rob vlastitog lutanja, a s takvoga se putovanja najteže skinuti. Tko poželi da je ptica a krila još izgradio nije, taj će se vječno utapati u morima vlastitog jada.
Zapisujem misli nekako čudno sretna, nekako čudno uvjerena da bi jedni uz druge trebali biti – malo više u nadanju, a malo manje u jadanju.
…
Izvorni tekst pročitajte ovdje, na blogu Ingrid Divković.
O autorici:
Ja sam ono što nikada ne biste pretpostavili. I nisam, ama baš ništa od onoga što bi se moglo reći na prvi pogled. Po struci profesorica, po sudbini spisateljica, po životnom opredjeljenju sanjar i borac, s naglaskom i u isto vrijeme.
Osim na blogu, Ingrid pratiti možete i na Facebooku te Instagramu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
Klauški o pregovorima s DP-om: Tko će izdržati još četiri godine? Najbolje da sudac odsvira kraj
Plus+ NOVI EXPRESS Glasači su, međutim, rekli svoje. Uvalili su ga u novi mandat za koji se on sad bori u pregovorima s Domovinskim pokretomDr. Josip Paladino: 'Kod kuće sam papučar, ne jedem ništa cijeli dan i odlično sam'
Naš najbolji neurokirurg, prof.dr. Josip Paladino iza sebe ima 46 godina rada u struci, i nema namjeru stati. Iako stručnjak za mozak, njega kroz život vodi srce, kaže namVeliki vodič za Eurosong: Kako glasati, tko će voditi, kada će nastupati naš Baby Lasagna?
U finale Eurosonga prolazi 10 najboljih pjesama iz prvog polufinala, i 10 iz drugog. Uz njih, u finalu se natječu i 'Big 5' zemlje, kao i zemlja domaćin