K'o prstom u oko: Kitarović je imenovala Natašu Jovičić savjetnicom za holokaust upravo u tjednu kad je UEFA kaznila Hrvatsku zbog skandiranja "Za dom spremni".
U prvom redu, onome tko prihvaća podršku Hrvatske čiste stranke prava čiji predsjednik negira zločine u ustaškom logoru Jasenovac i šalje prijetnje ravnateljici spomen muzeja.
Sigurno i onome tko iz Ureda predsjednika odmah nakon pobjede na izborima izbacuje bistu vođe antifašističkog pokreta. Kao i onome tko na nogometnom stadionu mirno podnosi skandiranje tisuća navijača "Za dom spremni".
Stoga je potpuno logično da je Kolinda Grabar Kitarović angažirala Natašu Jovičić, ravnateljicu spomen-područja Jasenovac, za svoju posebnu savjetnicu za holokaust.
Kad ju je već slučajno zaboravila pozvati na svoju inauguraciju.
Apsolvirani holokaust
Nije, doduše, logično da predsjednica koja uporno ponavlja kako se treba prestati baviti pitanjima prošlosti i okrenuti se budućnosti sada toliku pažnju posvećuje upravo holokaustu, pitanju koje bi trebalo biti odavno apsolvirano u hrvatskom društvu i politici.
Ali Kitarović je očito ocijenila da u toj njezinoj boljoj budućnosti pitanje holokausta ipak nije baš previše sigurno.
Što ne potvrđuje samo Josip Miljak, šef čistih pravaša, čiju je podršku u kampanji Kolinda Grabar Kitarović sa zadovoljstvom prihvatila, iako se radi o stranci koja negira zločine u Jasenovcu, već i tome svjedoči i najnovija drastična kazna UEFA-e zbog skandiranja "Za dom spremni" na zadnjoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije protiv Norveške u Maksimiru.
Kojoj je nazočila i predsjednica države.
U hrvatskom dresu smještena među navijačima uredno je odslušala povike s tribina, a onda kao da se ništa nije dogodilo, sva ozarena proslavila veliku pobjedu hrvatskih nogometaša.
I tek dva dana kasnije, na izravni upit novinara Slobodne Dalmacije, pismenim putem odgovorila kako "apelira na navijače da kad dolaze na utakmice ne koriste povike koji vrijeđaju druge, govor mržnje kao i sve druge oblike vrijeđanja i rasizma".
Dakle, tajming imenovanja Nataše Jovičić za posebnu savjetnicu za holokaust nije mogao biti bolji.
Stručna pomoć
"Temeljem edukacije o holokaustu i osvješćivanja o pitanjima tolerancije", objasnila je predsjednica Kitarović u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu gdje je osudila i povike "Za dom spremni", "valja učiti i raditi na tome da se borimo protiv svakog oblika rasizma i netrpeljivosti temeljem vjerske, spolne i bilo koje druge pripadnosti".
A u tome će joj, barem sudeći po angažmanu Jovičić, trebati stručna pomoć.
Hrvatska predsjednica očito se ne smatra dovoljno kvalificiranom za takvu vrstu borbe, što i ne čudi s obzirom da je prihvatila podršku HČSP-a i izbacila Tita s Pantovčaka, a opet osjeća kako je to dovoljno važna tema za hrvatsku budućnost, s obzirom da zbog kazne UEFA-e ni sama neće smjeti ići na utakmicu Hrvatska-Italija.
I neće morati trpjeti povike "Za dom spremni".
Sama Nataša Jovičić sa zadovoljstvom je prihvatila poziv predsjednice Kitarović, a na opasku novinara Novog lista kako je bizarno da je angažira osoba koju podržava proustaška stranka, ona je diplomatski odgovorila: "Možda bi to bilo bolje pitanje za predsjednicu".
I to je doista dobro pitanje za predsjednicu.
I ustaše i holokaust
Ne samo da objasni kako može istovremeno prihvaćati podršku Josipa Miljka i angažirati Natašu Jovičić, kojoj je taj isti Miljak slao prijeteće poruke, već i kako se može baviti pitanjima holokausta u uredu iz kojeg je izbacila vođu antifašističkog pokreta, te kako može osuđivati rasističke povike i istodobno odlaziti na utakmice na kojima se skandira "Za dom spremni".
Uz ono ključno: kako to da joj u pitanjima holokausta treba stručna pomoć?
Da je Kolinda htjela poslati snažnu poruku u kojoj osuđuje ustaške i druge povike na nogometnim utakmicama, mogla je naprosto u tom trenutku napustiti maksimirski stadion i odmah - a ne nakon dva dana - o tome se kritički izjasniti, te tako vlastitim primjerom pokazati da je to neprihvatljivo za hrvatsku predsjednicu.
Time bi pokazala da misli ozbiljno, da i sama "radi na tome da se bori protiv svake nesnošljivosti i rasizma", da je u svom životu i sama dovoljno naučila o holokaustu i njegovu značenju, te da joj u toj borbi nije potrebna nikakva posebna savjetnica.
Ali očito je to za nju preteško gradivo.
Puno je lakše držati se po strani i prepustiti to drugima.
