Milanović je lako srušio Kolindin blef oko Visoke ulice. Ona, naime, nije tu da se slaže s njim, nego da prkosi, nije tu da surađuje s premijerom, nego da ga ruši.
Prvo je u kampanji lupila šakom o stol i rekla: "Selim se u Visoku ulicu!".
A onda, kad joj je Vlada, posve nenadano, poručila kako nema problema, može već sutra, može kad hoće, izabrana predsjednica je opet udarila šakom o stol i poručila: "Čekajte malo! Ne može to tako!".
Vlada je trebala čekati službeni zahtjev, poručila je jučer Kolinda Grabar Kitarović, cilj preseljenja nije preseljenje samo po sebi, treba nam ekonomska analiza, trebaju nam financijska sredstva, treba osnovati povjerenstvo...
Falila je samo rečenica "Niste me valjda ozbiljno shvatili", ali u ovom kontekstu ona nije bila ni potrebna. Svima je jasno da je Kitarović pala već na prvom obračunu s premijerom Zoranom Milanovićem.
Koji je dobio prvu rundu lakše nego što je očekivao.
Prozreo blef
Prozreo je njezin blef o preseljenju u Visoku, te tako prvo i najveće predizborno obećanje - pored onog da će Hrvatska biti najprosperitetnija država u Europi i svijetu - srušio prvim udarcem.
Zapravo, više fintom, nego udarcem.
Da ne bude zabune, izabrana predsjednica nije u kampanji govorila samo o preseljenju s Pantovčaka, ona je spominjala upravo Visoku ulicu. I nije o njoj govorila kao o samo jednoj od mogućih lokacija, nego je rezolutno izjavljivala ovo: "Kao predsjednica preselit ću rezidenciju i to u Visoku ulicu gdje sam i počela raditi 1993. godine. Smatram da je to sasvim primjerena lokacija za predsjednicu Hrvatske jer je Vlada ionako i sada plaća, a ne koristi se i zjapi prazna. To će znatno smanjiti troškove ureda".
Zvučalo je kao da točno zna što govori. Da već ima plan, da ima računicu, da ima odlučnost.
A sada zvuči kao da se uplašila vlastite hrabrosti.
Kao da nije očekivala da će pobijediti na izborima. Kao da nije očekivala da će joj Vlada tako spremno izaći u susret. I konačno, kao da nije računala s tim da će joj preseljenje s Pantovčaka u sobicu u Visokoj ulici srezati krila, smanjiti razinu neformalnih ovlasti koje šef države vuče iz svoje lokacije, pozicije i raskošne rezidencije. Dakle, iz dojma.
Kao da je shvatila kako je tek tada nitko neće shvaćati previše ozbiljno.
Na njezinu žalost, ovim kolebanjem već je obavila pola posla.
Ne smije se slagati s Vladom
I što je zapravo najveći problem u cijeloj priču, Kitarović sada ne smije olako pristati na Milanovićevu ponudu. Nije ona tu da se slaže s njim, nego da mu prkosi. Nije tu da surađuje, nego da ga ruši.
Pa ako on kaže da može u Visoku, onda je Visoka ulica zadnja lokacija na koju bi ona pristala.
Međutim, problem više nije samo Milanović. Tu je, naravno, i Tomislav Karamarko.
On bi svakako, iz osobnih pobuda, htio Kolindu pod svaku cijenu iseliti s Pantovčaka, kad već on ne može tamo stolovati, a baš jučer na pamet mu je pala briljantna ideja kako da ubije dvije muhe jednim udarcem. Kitarović bi preselio u Banske dvore, a Milanovića iselio u Kockicu, bivše sjedište Saveza komunista.
To mu se učinilo urnebesno smiješno.
Osim ako šala nije bila na njegov račun.
Karamarko u kockici
Naime, što ako Milanović, inatljiv kakav već jest, namjerno izgubi parlamentarne izbore, pa tako prisili Karamarka da se useli u Kockicu? Hoće li u tom slučaju šef HDZ-a odbiti mandat za sastavljanje Vlade, samo da ne bi morao u komunističko zdanje? Hoće li onda deložirati predsjednicu iz Banskih dvora u Visoku ulicu, bez puno rasprave, računice, stručne rasprave i povjerenstva?
Ili će već sutra, poput svoje izborne pobjednice, poručiti: "Niste me valjda shvatili ozbiljno?".
S ovakvim protivnicima čak ni Milanoviću nije teško ponekad ispasti državnik.
A što se Kolinde tiče, kako je krenulo s njezinim kolebanjima - već se čuju najave da bi ipak mogla odustati od nošenja lente na inauguraciji, navodno zato što se ona ne nosi preko kaputa - nije isključeno da ona već sutra udari šakom o stol i svim Hrvatima poruči kako nije baš sigurna želi li uopće biti predsjednica.
