Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Srijeda, 06.02.2019. u 12:43
119 komentara

Kolindi je 'vjera kao moralni kompas'. Kojim se krivo služi

"Vjera mi je kao moralni kompas", izjavila je predsjednica na današnjem molitvenom doručku u društvu biskupa Vlade Košića koji je osuđenom zločincu Dariju Kordiću ljubio ruke i nazivao ga "moralnom vertikalom".

Foto: Robert Anic/PIXSELL
119 komentara

Kolinda Grabar Kitarović mogla je baš odabrati neku bolju prigodu da se pohvali kako joj je "vjera moralni kompas" od današnjeg molitvenog doručka kod sisačkog biskupa Vlade Košića.

Jer, radi se o crkvenom dostojanstveniku koji je ljubio ruke osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću, nazivajući "moralnom vertikalom" osobu osuđenu zbog odgovornosti za ubojstva žena i djece u BiH.

Pa ako je politički kompas već predsjednicu doveo u situaciju da u borbi za drugi mandat progovori nešto o tome koliku ulogu vjera ima u njezinu životu, onda ju je moralni kompas trebao upozoriti da pripazi što će govoriti u društvu osobe koja veliča zločince i amnestira zločinačke režime.

Govoriti o vjeri i moralu u takvom društvu nije baš vjerodostojno.

Važniji zločinci od žrtava

Kao što nije vjerodostojno za osobu koja se povodi za vjerom kao moralnim kompasom da u funkciji predsjednice države javno grli Julienne Bušić, suprugu Zvonka Bušića, na promociji knjige o otmičaru putničkog zrakoplova.

Ili da pronalazi opravdanja za ratne zločince, ali niti jednu riječ utjehe i razumijevanja za njihove žrtve.

Ili da se intimizira s osobama iz javnog, političkog, medijskog života koji imaju probleme s Božjim, kao i s ljudskim zakonima.

Ili da ju taj moralni kompas navede na laganje i obmanjivanje. Ili na relativiziranje zločina i amnestiranje zločinaca. Ili na ignoriranje žrtava nasilja, pa i onog obiteljskog. Ili na idolopoklonstvo. Ili na manipulaciju djecom.

Kolindi Grabar Kitarović previše puta do sada taj je "moralni kompas" zakazao ili se njime naprosto nije znala koristiti.

Vjera kao slogan za izbore

Nije, naravno, neobično što se predsjednica u ovoj kampanji primila vjere kao predizbornog slogana, činila je to i u prvom usponu na Pantovčak kad je čak držala misu s oltara, što je tada bio presedan. Nikada do tada političari nisu iskoračili s druge strane oltara, obično su se naslikavali ispred njega.

I nitko, naravno, Kolindi Grabar Kitarović ne može zabraniti da se poziva na vjeru, pa čak ni onda kad to čini u političke svrhe.

Ali bilo je toliko drugih prigoda za pozivanje na vjeru i boljih društava od biskupa koji bjesni protiv manjina i raznih "perverzija" koje ulaze u zakone, koji često riga mržnju i bijes u javnim istupima.

I bilo je toliko prigoda da se u predsjedničkom mandatu svjedoči vjera kao "moralni kompas", primjerice, da se javno pruži podrška maltretiranoj supruzi požeškog župana. Ali to Kitarović nije smatrala politički oportunim. 

Udomljavanje djece

Kao što nije podržala zakonsko udomljavanje djece kod istospolnih parova, pa makar to bilo u interesu djece bez roditelja, niti se oglasila u zaštitu imigranata, žena i djece koji se probijali kroz snijeg, led i policijske pendreke.

Uglavnom, vjera se u hrvatskoj politici i javnom životu toliko zloupotrebljava, iskrivljuje i manipulira da je pravo pitanje kako se netko, pa još tako visokoobrazovana osoba na čelu države, još usudi njome služiti kao "moralnim kompasom". 

Naročito u društvu biskupa Košića.

I taman kad je hvarski biskup Petar Palić prigovorio da sekularizam ulazi u kuće, predsjednica države pobrinula se da ne uđe u visoku politiku. A kamoli u njezinu kampanju. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message