Kolinda Grabar Kitarović pohvalila se da se protivila komunizmu zato što je željela izbor između više vrsta jogurta. To nije samo povijesni falsifikat, već i otkriva da je predsjednica spremna slobodu svesti na izbor hrane
Slobodan Milošević pokrenuo je zloglasnu "jogurt revoluciju" kako bi srušio komunističku Jugoslaviju.
Tisuće bukača bacalo je 1988. godine čašice s jogurtom na komunističke službenike u Vojvodini, odakle se narednih godina prešlo na bacanje granata na ostatke Jugoslavije.
Sada je Kolinda Grabar Kitarović iskoristila upravo primjer jogurta kao argument za rušenjem komunizma.
"Odrasla sam u komunizmu i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga", izjavila je za Kleine Zeitung. "Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Taj primjer možda je naizgled banalan, svakako bizaran, ali ipak nimalo bezazlen.
Povijesti falsifikati
On je, u prvom redu, povijesni falsifikat što se lako dokazalo podatkom kako je u Jugoslaviji postojalo 85 vrsta jogurta i kiselog mlijeka. Nažalost, falsifikati poput ovoga odavno nisu strani hrvatskoj predsjednici kad god nastoji ocrniti komunističku Jugoslaviju i socijalističku Hrvatsku.
U istom dahu, u razgovoru za austrijske novine, Kitarović je plasirala i notorni falsifikat kako je "desetljećima nama Hrvatima bilo zabranjeno da imenujemo svoje porijeklo". "Umjesto da kažemo: 'Ja sam Hrvat', morali smo reći: 'Ja sam iz Hrvatske'", kazala je predsjednica. "Tko bi iskazao svoj nacionalni ponos, tome je prijetio zatvor".
Nije onda jasno zbog čega se u bivšoj Jugoslaviji na sve formulare i dokumente trebala, pored državljanstva, upisivati narodnost. Zbog toga se nije išlo u zatvor.
Nažalost, nije to prvi takav predsjedničin ispad. Spominala je predsjednica i Hrvatsku iza "Željezne zavjese", što je povijesna i geopolitička neistina, kao i to da je komunističkom režimu "smetalo svako isticanje nacionalnog imena, hrvatske zastave i grba ili ispovijedanje vjere", bez obzira što je u grbu SR Hrvatske stajala šahovnica, a "Lijepa naša" intonirala se paralelno s "Hej Slaveni".
Uostalom, mlada Kolinda hvalila se da je stajala mirno dok je slušala hrvatsku himnu na komunističkoj televiziji.
I dok je jasno zašto se Kolinda služi takvim neistinama, pitanje je zbog čega ih ne sačuva za svoju nezahtjevnu publiku koja ionako sluša samo ono što želi čuti, već ih pompozno plasira preko stranih medija.
I zašto mora posezati za falsifikatima, kad bi se pronašlo sasvim dovoljno točnih, provjerljivih i stoga uvjerljivih argumenata protiv komunizma?
I tako dolazimo do famoznih jogurta.
Sloboda ili jogurt, pitanje je sad
Koliko god je, naime, bizarno da je Kolinda Grabar Kitarović priželjkivala rušenje komunizma zbog više vrsta jogurta, još je bizarnije da je ona osjećaj slobode svela upravo na izbor jogurta.
Iz toga bi se moglo zaključiti da bi Kolinda bila sklonija komunizmu, s njegovim jednopartijskim sustavom, kultom ličnosti, totalitarizmom, verbalnim deliktom, kontrolom politike, ekonomije i društva, da je mogla birati između više vrsta jogurta.
Ili da bi sve lakše podnosila da nije morala "vlastima priopćavati koliko će kruha trebati idućeg tjedna".
Uglavnom, svođenje slobode, osobne i društvene, na razinu izbora jogurta nije samo banalno, već je i ponižavajuće za sve one koji su rušili komunizam i izlagali se reperkusijama kako bi se izborili za pravu slobodu: slobodu govora, izražavanja, djelovanja, organiziranja...
Ali to očito nije sloboda za koju se Kolinda Grabar Kitarović kao hrvatska predsjednica zalaže.
Sloboda ju ne zanima
Za nju sloboda podrazumijeva izbor jogurta i kruha, kao što je za nju sloboda da netko kaže da je Hrvat, "a ne iz Hrvatske", pa makar i to bio čisti falsifikat.
Svaka druga sloboda, ona sloboda koja se uzima kao opreka jednopartijskom, totalitarnom sustavu, Kolindu ne zanima niti se za nju spremna boriti.
I upravo je taj mentalni sklop ono što zabrinjava kod hrvatske predsjednice. Njezin odnos prema Ustavu i zakonima, prema institucijama, kritičarima, medijima, prečesto slijedi obrasce upravo onog sustava kojeg kritizira.
Kitarović nije spomenula manjak političkog, već prehrambenog izbora. Što se, pak, može iščitati i kao njezina želja da Hrvatska više ne poznaje niti jednu opciju osim HDZ-a koji će narodu dati pravo da se izjašnjavaju kao Hrvati, da slušaju himnu i biraju jogurte.
