Kolumne

Komentari 211

Najlakše je reći 'protiv'. Puno je teže početi mijenjati društvo

Najlakše je reći 'protiv'. Puno je teže početi mijenjati društvo

"Mi smo znali davno prije da je Hrvatska konzervativna zemlja i da je moguće da ovakav referendum uspije". A što je Milanka Opačić poduzela da on ne uspije?

"Mi smo znali davno prije da je Hrvatska konzervativna zemlja i da je moguće da jedan ovakav referendum uspije".

I što je onda Milanka Opačić, zajedno sa svojim premijerom, Vladom, saborskom većinom i Kukuriku koalicijom, poduzela da taj referendum ne uspije, ako već nije učinila ništa da do njega uopće ne dođe?

Vlada se nije potrudila čak ni snimiti spot "Protiv" jer - kako je to objasnila potpredsjednica Vlade prilikom gostovanja u emisiji "60 minuta" na 24 sata TV - "ona nije inicirala referendum pa nije htjela ni kolektivno reagirati".

Znači, Vladu se to uopće ne tiče.

Opravdanja i izlike

Puno je lakše i na ovom, kao i na malom milijunu drugih pitanja, tražiti opravdanja i izlike. Jednom je kriv HDZ, drugi puta su krive tajne službe, pa onda eurobirokrati, pa prevoditelji u Bruxellesu, pa profesori iz Špičkovine, pa novinari, pa Željka Markić, a sada je za sve krivo "vrlo konzervativno društvo".

Ono nije krivo samo za 700 tisuća potpisa za koje Opačić sada kaže da se nisu mogli ignorirati (iako do njihova prikupljanja u vezi ovog pitanja nije smjelo niti doći), već i za činjenicu da ova Vlada ne odustaje od definicije braka kao zajednice muškarca i žene, niti planira uvesti pravo istospolnim brakovima na posvajanje djece.

Umjesto da mijenja društvo i unaprijeđuje ga, ova Vlada se tog konzervativnog društva boji i povlađuje mu.

"Živimo u jednom vrlo konzervativnom društvu u kojem se različitosti ne percipiraju kao bogatstvo", kazala je Opačić, sugerirajući da se u tom slučaju valja prepustiti toj konzervativnoj većini, nazadnjačkoj struji, tendencijama koje ne dopuštaju onima koji su drugačiji i samim time u manjini da uživaju jednaka prava.

Potpredsjednica Vlade ipak je skupila dovoljno hrabrosti kako bi poručila da se "ne smije dopustiti referendum o ćirilici jer bi to doista bio udar na manjinska prava". Ali baš doista. 

Ovo s brakom bila je samo mala demonstracija sile.

Ne čačkaj klerikalce

Tako uglavnom izgleda politika ove vlade. Ne izazivaj desničare, ne provociraj konzervativce, ne čačkaj klerikalce. A kad te konzervativci i desničari napadnu, onda slegni ramenima i reci da si odavno znao da živiš u vrlo konzervativnom društvu.

Iako je to konzervativno društvo usvojilo neke vrlo napredne zakone o manjinama, poboljšan je zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i (još uvijek) ne postoji zabrana pobačaja. Premda, kako stvari sada stoje, ni ta opcija nije u potpunosti isključena.

"U ovako netolerantnoj sredini moramo raditi na interesu djece", objasnila je Opačić namjeru da se i dalje ne dopusti istospolnim parovima da usvajaju djecu.

Iako je trebala reći obrnuto: u interesu djece radimo na razvijanju tolerancije prema usvajanju djece u istospolnim zajednicama.

Uvođenje reda

Jer, ako je tako ležerno konstatirala da živi u "netolerantnoj sredini", onda se Milanka Opačić trebala zapitati što je učinila kako bi pojačala stupanj tolerancije? Prije nekoliko godina ova sredina nije bila tolerantna na HIV pozitivne djevojčice, koje su mijenjale udomitelje i tražile školu koja bi ih primila, pa se to na kraju uspješno završilo. 

Glavni zadatak je jačanje opće tolerancije u društvu, ne samo u vezi spolnih, nego i svih drugih manjina koje se u ovom društvu ne smiju osjećati kao građani drugog reda. Uključivši tu i liberalnu manjinu koja je, po mišljenju Milanke Opačić, zatočena u vrlo konzervativnom društvu. 

To bi se također moglo nazvati "uvođenjem reda" u državi, čime se premijer Milanović voli hvaliti kad treba i kad ne treba. 

Njegova Vlada možda nema veze s referendumom o braku, ali ga je trebala iskoristiti za jačanje progresivnih tendencija u ovom "vrlo konzervativnom društvu". Za popravljanje zakona, jačanje institucija, ohrabrivanje manjina, za odgajanje mladih koji se lako povode za onime što se u navodno smatra normalnim: za ustaštvom, mržnjom prema homoseksualcima, klerikalnom revolucijom.

Najlakše je reći "protiv". Međutim, na tome treba početi raditi. 

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku