Mobilizacija na strahu i mržnji oduvijek je davala rezultata u hrvatskoj politici. Sada su na redu migranti koje se proziva i optužuje, na njih se poziva vojska, prijeti se mitraljeskim gnijezdima. A Kolinda im podilazi
Donedavno su to bili "ljevičari i komunisti, crveni i jugofili". Pa su na red došle "lezbijke i pederi". Onda se prešlo na feministkinje. Tu su, naravno, Srbi. Oduvijek su bili Romi. Ponekad se ukažu azilanti.
A sada su na udaru migranti.
Na njih je došao red da posluže u svrhu političke mobilizacije bazirane na mržnji i strahu.
Dobar dio javnosti, političke i medijske, kritizirao je Kolindu Grabar Kitarović zato što svojim naprasnim odbijanjem Marakeškog sporazuma podilazi ekstremnoj desnici, radikalima i populistima, koji sve glasnije i brutalnije huškaju protiv migranata.
Ivan Pernar kaže da migranti kuhaju ljude. Nikola Grmoja poziva vojsku na granicu. Martin Pauk, splitski vijećnik stranke Neovisni za Hrvatsku, kaže da bi uz granicu trebalo postaviti "dobro opskrbljena mitraljeska gnijezda". Velimir Bujanec udara tempo prilozima o tome kako migrantski kriminalci ugrožavaju Zagrepčane.
Na naslovnicama novina plasiraju se vijesti u tome da su "migranti ukrali auto" ili da "migranti provaljuju u vikendice".
Širi se strah, a iz straha onda izbija mržnja.
Nismo to prvi puta vidjeli.
Urota pedera i lezbi
Desnica je u vrijeme šatoraša huškala protiv "ljevičara i nenarodne vlasti" koja "mrzi Hrvatsku i tjera Hrvate iz domovine". Onda se u vrijeme organizacije referenduma o braku optuživalo homoseksualce da ugrožavaju kršćansku čistoću obitelji i hrvatstva. Svećenici su pričali o "uroti pedera i lezbi".
Pa se udarilo na žene koje se protive zabrani pobačaja.
Nedavno se u Vukovaru prosvjedovalo protiv srpskih zločinaca, u udarnom terminu na HTV-u se reklamirao dokumentarac Jakova Sedlara u kojem se Milorada Pupovca naziva "teroristom", a kad ponestane takvih neprijatelja uvijek se na udaru mogu naći Romi.
Sada se ta mašinerija straha okrenula prema migrantima.
Nema veze tko je na udaru, dokle god ekstremisti i populisti računaju da bi im ti žrtveni jarci mogli pomoći u mobilizaciji birača.
To je recept fašista: pronađi prijetnju, provociraj strah, pokupi glasove.
Neprijatelji naroda
Donald Trump upravo mobilizira svoje biračko tijelo na "karavani izbjeglica" iz Latinske Amerike, na strahu od imigranata svih rasa i vrsta, na strahu od transrodnih osoba, na strahu od Židova, muslimana, liberala... Kao i na mržnji protiv novinara, "neprijatelja naroda".
Pa vidimo kako je ubojica upao u sinagogu, kako se pakiraju bombe za Trumpove neprijatelje, kako se detoniraju bombe u novinskim redakcijama i kako predsjednik slavi kongresmena koji je fizički napao novinara.
Hrvatska je odavno zaražena virusom mržnje i migranti su tek posljednji u nizu prikladnih meta.
Sjećate se kako je Ladislav Ilčić upozoravao da će muslimani pregaziti Hrvatsku? Ili kako se tvrdilo da će dječaci morati postati djevojčice? Ili kako će "pedofili" u školama učiti djecu spolnom odgoju? Ili kako Srbi teroriziraju Hrvate?
Danas se fabricira sličan strah od migranata.
Udara na niske strasti
Pritom se, kao i obično, ne biraju sredstva, plasiraju se naočitije laži, udara se na niske strasti, igra na nesigurnost i nepovjerenje, a svemu tome vladajuća politika ne samo da ne želi stati na strah, već i podgrijava psihozu.
Kao što je to učinila Kolinda Grabar Kitarović odustajanjem od Marakeškog sporazuma.
U svemu tome izostaje jasna politička osuda, kao i reakcija Državnog odvjetništva i policije zbog širenja govora mržnje, uznemiravanja javnosti, prijetnji i huškanja.
Šutnja podgrijava strah i otvara prostor manipulatorima, opsjenarima i huškačima koji praktički pozivaju na ubijanje migranata koji "kradu, pljačkaju i kuhaju ljude".
Doduše, to se nije govorilo za grupu huligana koji su prije nekoliko dana palicama pretukli mladića u NSK i sijali strah zagrebačkim ulicama. Niti na naslovnicama novina osvane svaka vijest o ukradenim autima ili opljačkanim vikendicama.
Lakše je udariti na strance koji atakiraju na naš način života, na našu sigurnost, blagostanje, vjeru i tradiciju.
Mobilizacija na mržnji nikada nije iskorijenjena iz našeg društva. A strah je još uvijek najglasnije političko oružje.
