Naša prednost: Hrvatski sport konkurentan je od prvog trena
Pitanje hrvatskog sporta puno je kompleksnije od puke činjenice da naši sportaši više neće biti stranci u EU. Od 1. srpnja ne vrijede naši zakoni o financiranju sporta
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sve grane društvene djelatnosti kao da se natječu u isticanju koja će što više dobiti, a pritom što manje izgubiti. Ni sport nije iznimka u tom procjenjivanju omjera koristi i šteta u novoj zajednici, koja ima svoja oštra pravila i zakone.
Rad i djelovanje u EU može se svesti i samo pod jednu riječ. Konkurentnost! Uistinu, sve hrvatske društvene, gospodarske, kulturne, znanstvene, sportske i ine djelatnosti morat će za svoj uspjeh biti konkurentne proizvodima iz razvijene Europe. Onaj tko bude kaskao jednostavno bi mogao nestati s tržišta.
I tu bi sport od svih hrvatskih društvenih djelatnosti mogao biti u najvećoj prednosti, praktički možemo zaključiti da naš sport u Uniju ulazi sa startnim brojem 1. Unatoč financijskim, organizacijskim, infrastrukturnim problemima, sport u Hrvata u europskim okvirima konkurentan je od prvih sati hrvatske neovisnosti.
Silni uspjesi, medalje, mnoštvo sportaša koji nastupaju u inozemnim klubovima neosporiv su dokaz hrvatske sportske konkurentnosti. Ipak, hrvatski sport će se u EU naći ispred prepreke za koju će se trebati oznojiti preskočiti je! Prepreka je toliko visoka u našim glavama da nam se čini da dotiče i nebo.
Naime, od 1. srpnja više neće vrijediti naši zakoni glede financiranja sporta nego zakon EU, koji ne dopušta da profesionalni klubovi dobivaju novac iz proračuna. Mnogi će morati zaboraviti na “pomoć šire društvene zajednice”. No ako ćemo pravo, pitanje financiranja našeg sporta oduvijek je bilo rana našeg sporta i sad je trenutak da se i to konačno postavi na zdrave noge.
