Ne dajte hejterima da vas uvuku u septičku jamu mržnje!

„Šta je k...a uopće radila kod njega u stanu?

Ma ta odvratna Veljača samo želi samopromociju!

A što ta debela kravetina sada glumi žrtvu?“

Hejterski komentari dominiraju portalima na kojima se razne mucice lako sakriju pod anonimnim nickovima, ali ima onih koji se ponose svojom mržnjom pa vrijeđaju pod punim imenom i prezimenom. Ne znam koji su žalosniji - oni koji se skrivaju ili ovi koji se ponose kad nekoga mrze?

Vrijeđaju sve. Žene i muškarce, lijeve i desne, vjernike i nevjernike, liberalne i konzervativne, političare i obične građane, migrante i lokalce, Srbe i Hrvate, stručnjake i laike, javne osobe i one koje slučajno upadnu javnosti u oko... Nitko nije pošteđen! I vrijeđaju po svim osnovama. Zbog izgleda, podrijetla, seksualne orijentacije, mišljenja, postupka...

Npr., meni često zamjere što imam nešto za reći. Čak ni ne pročitaju tekst, pa ni običan Facebook post, jednostavno ih muči što koristim mozak i formiram neki stav. Druge muči što tjednu kolumnu, za divno čudno, objavljujem svaki tjedan. Neki me mrze i zbog naslova neke kolumne (iako su mi naslov najčešće stavljali urednici). Razlozi mržnje su raznoliki koliko su i besmisleni. Jer svaka je mržnja besmislena. Svaka mržnja znači da zlostavljamo svoju ljudskost i gmižemo po svom životu. Svaka mržnja znači da ignoriramo zdrav razum. Svaka mržnja znači da smo otužni ljudi. Svaka mržnja znači da smo siromasi. Intelektualni i duhovni. Zato nije ni najgore što su obično tragično nepismeni. Tragičnije je što su nepismeni u ljudskosti.

Prijatelji koji se razumiju u društvene mreže kažu da su hejteri znak uspjeha, činjenice da si ostavio trag, da te doživljavaju... No realno, to je samo lijen pokušaj utjehe svima koji su izloženi takvim likovima. Jer nitko ne želi biti izloženi takvom jadu.

A ovih su si dana stvarno dali oduška. Napadaju ženu koju je, izgleda, napao nogometaš i to onom maloumnom logikom kojom optužuju žrtvu silovanja da je sama to zaslužila jer je obukla minicu. Tako tvrde da je i „kurvetina i sponzoruša“ sama tražila to što je dobila. A stvarno moraš biti ljudsko dno da osuđuješ ikoga tko je upravo doživio takav napad.

Jelena Veljača isto ima problema jer nešto želi promijeniti. Naravno, uvijek kada napraviš neku javnu akciju, bit će likova koji su uvjereni da to radiš zbog samopromocije. S druge strane, ako ništa ne napraviš, onda te optuže da si sebičan i ne želiš pomoći. Nema tu kruha. Jednako kao što nema ni razuma!

Nadrljala je i ministrica Žalac. Imam razumijevanja za nju kao osobu, mislim da joj je iskreno žao i da se prometna nesreća može svakome dogoditi, ali to i dalje ne mijenja činjenicu da treba snositi odgovornost za propust koji je napravila s vozačkom koja je nevažeća skoro 3 godine!? Jer ako ja svoju devetogodišnju kćer učim da njezino ponašanje ima posljedice, to bi trebalo vrijediti i za političare, čak i ako imaju najpoželjniju člansku iskaznicu. No koliko god smatram da mora snositi odgovornost za propust oko vozačke, to nikako ne znači da odobravam vrijeđanje na temelju izgleda ili mišljenja kako joj stoji neka haljina. Takve ogavne komentare brišem i sa svoje Facebook stranice, čak i ako su „na mojoj strani“. Čak i kad zastupamo načelno isti stav, ali ga netko izrazi kroz vrijeđanje, automatski brišem sve koje ulovim u tome. Jer nismo na istoj strani. Ako misliš da je vrijeđanje opravdano, nismo na istoj strani ljudskosti.

I što onda napraviti s hejterima?

Nema ih smisla pokušati mijenjati jer su to obično oni genijalci koji su uvjereni da su fantastično ispravni pa nemaju potrebu promišljati svoje postupke. Dapače, što jače nekog uvrijede, imaju snažniji osjećaj pravedničke ispravnosti. Kad netko toliko emocija uloži u nešto ne želi ih se odreći pa su hejteri alergični na propitivanje svojih riječi i djela. Nema smisla ni ulaziti u diskusije s njima jer ne slušaju drugu stranu, a realno, kada im odgovorite, dobivaju točno ono što žele – pažnju!

I zato je najbolje ignorirati ih. Jer to ih najviše boli. Kad ne dobiju pažnju. Pa da im netko pruža normalnu pažnju u stvarnom svijetu, mislite li da bi izdvojili nekoliko minuta da ostave uvredu u online svijetu? Hejteri su otužni likovi koji vrijeđanjem traže pažnju. Nisu je naučili privlačiti kroz zdrava djela i misli pa rade ono što bi djeci palo na pamet – ispade! Žive nevažne živote pa se prave važnima onako kako bi se pravilo neodgojeno dijete.

Zato im nema smisla odgovoriti i ući u diskusiju jer ih to najviše boli. Čim im odgovorite, čak i ako ih pošaljete u neku stvar, oni su dobili ono što su željeli – vašu reakciju! To im daje osjećaj vrijednosti. Jer ga ne mogu stvoriti na iole zreliji način. I zato ih ignorirajte. Ne samo kad se vama obraćaju, nego kad se obrate bilo kome. Ne morate nikoga i ništa braniti od takvih ljudi. Jer čim se spustite na njihov nivo, oni dobivaju. Pažnju. Jedini resurs koji ih stvarno nešto znači. Oni se tako osnažuju i tako će i sljedeći put slasnije nekoga javno izmrziti. Vašim ignoriranjem neće prestati mrziti, to je nemoguće, ali ćete barem smrad te mržnje lakše isprati sa sebe.
Čim uđete u takvu diskusiju, ulazite u septičku jamu njihova duha. Stisnite ignore – to će ih najviše zaboljeti!

Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!