Meni su se prekidi samo nizali, ali za to je postojao i razlog...

“Ljubav je kao sunce. Kada se smrači, i dalje postoji, ne nestaje u potpunosti. A kada se ponovo pojavi, zasja u svom najljepšem obliku”

Svima se dogodi prekid. (Ovaj blog pišem za prijateljicu). Meni se događao prekid za prekidom, ali danas znam da je postojao razlog. Imam 42 godine i imala sam preko nekoliko veza osim braka, a samo prvu vezu i onu zadnju sam ja prekinula. Sada kada razmišljam o njima, čini mi se da su ta dva moja prekida bila znak emotivne zrelosti – i tada sa nevinih 16, i drugi put sa zrelih 38.

U svim sam ostalim vezama bivala ostavljena na najrazličitije i “bešćutne” načine kao SMS poruka ili telefonski poziv. Tješim se time da me još nitko nije ostavio i o tome obavijestio porukicom “Post-It” na hladnjaku, iako je to dobar materijal za autobiografiju. Sve sam te načine smatrala vrlo “bezmudaškima” iako, ako to gledam iz današnje perspektive, kužim da je napuštanje veze koja ti više nema smisla, svojevrstan, čin samoočuvanja koji se svakako može napraviti časno - oči u oči.

Ja sam vrlo intenzivna i godinama sam bila uvjerena da sam mnogima “too much” iako sam taj pridjev dobila od svojih dragih i dobronamjernih roditelja koji su jedva izlazili na kraj sa troje djece od kojih je kći bila “kao da u sebi ima 3 dječaka”. Mama je često govorila da moju braću gotovo da nije ni primijetila, ali mene... Od djetinjstva sam tako povjerovala da sam “previše” i da me zbog toga nitko neće voljeti i slično...

Nakon godina rada na sebi, škole osobnog razvoja i godina psihoterapije, naučila sam odakle dolazi ta gruba “presuda” mog “superega” (superego – internalizirani glas roditelja u nama koji je puno stroži i često čak okrutan prema nama), koji je preuveličao i “smrtno” uozbiljio “nedužne” opaske mojih roditelja. Kažem nedužne jer moji dragi roditelji puni ljubavi nisu ni sanjali koliko će me to “zeznuti” i koliko sam ih uzela “k srcu” i povjerovala u njih. Da su mogli znati da im je dijete HSP, (visoko osjetljivo), znam da ih ne bih čula nikad.

Iako sam nakon svakog prekida mislila da sljedeći neću preživjeti, a pogotovo sam u to bila uvjerena nakon razvoda braka, kada me ostavio dečko s kojim sam se oporavljala nakon razvoda – stvarno sam mislila da će me još jedno napuštanje ubiti, to nije bilo tako. Još uvijek sam vrlo živa. I ne samo to, shvatila sam da mi je svaka sljedeća veza bila bolja, intenzivnija, dublja i da sam više voljela. Iako se ni te veze nisu održale, kada sam život prestala živjeti iz perspektive ega koji je vrlo krhak i osjetljiv i kad sam naučila da je sva ta ljubav koju sam osjećala još uvijek u meni i da nisam ništa izgubila, shvatila sam da je ta ljubav – moja “supermoć” i moja sposobnost koju imam i koja će dalje ostati moja te da ću njome obdariti nekoga drugoga. I mogu zamisliti kako će predivna biti moja sljedeća veza – sada kada sve više volim sebe.

Zaključak:

- prekid prijateljstva ili ljubavnog odnosa ne može ugroziti moje samopoštovanje

- ljubav koju sam sposobna dati je u meni i kumulativno se skuplja. A ako se taj “netko” nikada ne pojavi nema veze – ne moram nekoga voljeti da bih osjećala ljubav – a na to me lijepo podsjetio ovaj citat:

Ljubav ne mora nužno biti osjećaj koji imamo za nekoga, zar ne? Ljubav je emocija, ljubav je osjećaj, ljubav je način bivanja. Taj osmjeh, ta otvorenost zar to ne može doći iz toga da volimo sebe? Ta pomisao me zaustavlja. Naravno da može. I evo nas, mislimo da trebamo biti zaljubljeni u nekoga da bismo zračili, da bismo se osjećali slobodnima da vičemo sa krovova, ali najvažniji odnos koji ćemo ikada imati je ovdje i čeka na nas, vapeći za time da bude voljen iskreno i duboko. A sada dolazi najzanimljiviji dio: kada volimo sebe, mi prirodno zračimo i prirodno smo lijepi. I to je to što privlači druge k nama. Prije nego primijetiš, ljudi vole tebe i o tebi ovisi koga ćeš odabrati da s njime podijeliš svoju ljubav. Predivna ironija. Zaljubi se u sebe. Pusti Ljubav da se izrazi i svijet će će stajati pred tvojim vratima spreman da se zaljubi u tebe.

Kamal Ravikant, “Love Yourself Like Your Life Depends On It”