Tehnički premijer pred deložacijom, Zoran Milanović, već danima i noćima ne ustaje od radnog stola. No, nije mu u rukama joystick PlayStationa. Piše pisma
Tehnički premijer pred deložacijom, Zoran Milanović, već danima i noćima ne ustaje od radnog stola. No, nije mu u rukama joystick PlayStationa. Piše pisma. Ovo je 17 pismo koje je upravo na putu prema Boži Petrovu.
Bok, Božo,
fakat nije cool što mi ne odgovaraš na pisma. Ali ne zamjeram ti. I upravo zbog toga ne kužim što ti zamjeraš meni. Znaš da sam se na onoj presici samo šalio. Pa, naravno da ne mislim da ste vi mostobran koji na vlast vraća kriminalnu organizaciju. Zar nisi vidio da su svi novinari pali sa stolica od smijeha kad sam to rekao. Nansi Tireli je skoro ostala bez zraka od smijeha, a Vesna Pusić se do danas nije prestala kleberiti. Što se dogodilo Silvanu Hrelji bolje da ti ne opisujem. Samo ću ti reći da nije stigao do zahoda. A fora s Robertom Podolnjakom ući će u antologiju stand-up komedije. Jedan čovjek, dva prezimena i pet stranaka. Bio sam sjajan, priznaj. Kakvo vrijeđanje, natruhe nacionalne netrpeljivosti i imputiranje da je Robi poput vjetrokaza? To su tumačenja neduhovitih zlobnika.
Za sve su krivi mediji. Oni su namjerno isključili ton da se ne bi čulo kako se svi u dvorani smiju. Pa znaš da mi u SDP-u njegujemo duhovitost, volimo šale čak i na svoj račun. Da nismo takvi zar misliš da bi Marasa ikad postavili za ministra?
Sad ti je vjerojatno jasno da sam se šalio i kada sam ti u prvom pismu ponudio mjesto premijera. To je, naravno, mjesto samo za mene. Svi znamo da je teško naći tako vrijednog, predanog i srčanog radnika. I domoljuba poput mene. To, jasno, nije šala. Kao ni to da tebi prepuštam sva ostala ministarska mjesta, direktorske pozicije u javnim poduzećima i sve agencije. A njih imamo toliko da svi tvoji članovi mogu biti ravnatelji i još će nam ostati za ove moje koalicijske partnere. Javi je l’ ti to sad ok.
