Ako Karamarko rezultate anketa koje mu se ne sviđaju proglašava "lažnim", hoće li isto pokušati i s rezultatima parlamentarnih izbora ako mu ne budu išli u prilog?
U redu, shvatili smo već da Tomislav Karamarko ne voli ankete.
Ne sve ankete, samo one "lažne i smiješne" u kojima on i njegova stranka ne stoje baš najbolje.
Istinabog, i tu katkad dolazi do odstupanja: Karamarko jednu poznatu agenciju optužuje da je esdepeovska onda kad prikazuje slabije rezultate HDZ-a, a zatim se na nju poziva kad mu podiže rejting.
Ali sve je to legitimno. U ovom demokratskom društvu to je Karamarkovo pravo.
Štoviše, ima stručnjaka koji već dulje vrijeme upozoravaju na senzacionalističko tumačenje anketa i na njihov utjecaj na preferencije birača stvaranjem takozvanog "bandwagon efekta". Neki od njih zalažu se za bolju regulaciju, bolju edukaciju, savjesniji rad medija i Državnog izbornog povjerenstva. Ankete su postale glavno predizborno oružje dviju najvećih stranaka.
Problem, dakle, nije u tome da Karamarko ne voli ankete. Nije u tome jedini.
Problem je u tome da javno prijeti zabranom anketa koje mu ne idu u prilog.
Otvorena prijetnja
"Ja tri godine komentiram i ukazujem na falsificiranje rezultata u anketama", izjavio je prije par dana u Drnišu, ističući kako je po njegovim anketama razlika između 12 i 14 posto u korist HDZ-a. Da bi zatim dodao i ovo: "Ne znam s kim će ti ljudi raditi u uređenom društvu kada mi dođemo na vlast".
Zvučalo je to kao otvorena prijetnja. Tko ne pokazuje rezultate kakve Karamarku odgovaraju, neće imati što raditi kad HDZ dođe na vlast. Kad stvori "uređeno društvo" po Karamarkovu ukusu.
Neće više biti slobodnih agencija, boljih ili lošijih, "lažnih i smiješnih". Postojat će samo one u kojima HDZ pobjeđuje.
A opet, možda u tom "uređenom društvu" ankete neće biti ni potrebne, s obzirom na Karamarkovo obećanje da "nakon izbora kreće doista temeljita demontaža neokomunista", uz javno izrečenu garanciju kako će SDP "svesti na pet ili šest posto glasova" i pretvoriti u "minornu stranku".
Popularnim rječnikom, svesti ih na statističku grešku.
Sve to će Tomislav Karamarko napraviti kad dođe na vlast.
Ali što ako ne dođe?
Krive ankete
Karamarko ima neke svoje ankete u kojima vodi za 12 do 14 posto. Ne vjeruje anketama u kojima mu se SDP približava. Poziva se na izbore kao jedinu anketu i sve do sada uglavnom je bio u pravu. HDZ je pobjeđivao i onda kad se to nije očekivalo.
Ali što ako se na ovim izborima pokaže da su Karamarkove ankete bile pogrešne? Što ako SDP ipak odnese pobjedu?
Ankete ionako ne predviđaju rezultat, već samo bilježe raspoloženje ljudi na dan provođenja istraživanja. Motivacija birača na dan izbora može biti drastično suprotna od raspoloženja sudionika u anketi.
Dakle, što ako Karamarka prevare ankete?
Hoće li u tom slučaju i izbore proglasiti "lažnim"?
Karamarko već daje određene naznake što je spreman napraviti kad i ako pobijedi na izborima: stvorit će "uređeno društvo" bez nepodobnih anketara i oporbenih stranaka. Ali što ako ne dođe na vlast?
Ako ga prevare ankete u koje on u pravilu ne vjeruje, osim onda kad daju HDZ-u prednost od 14 posto. Ako ga prevare birači na koje on sigurno računa. Ako ga prevare izbori za koje on ionako uvijek govori da su mu jedino bitni.
Ako se odjednom sruši cijela njegova predizborna konstrukcija.
Nelegitimna vlast
U ovom trenutku to je hipotetsko pitanje, ali ga svejedno vrijedi postaviti nakon što se i nakon prošlih parlamentarnih izbora u dijelu javnosti potezalo pitanje "nelegitimne i nenarodne vlasti" koju navodno ne podržava većina hrvatskog naroda.
HDZ je upravo na tom valu protekle tri godine gradio svoj povratak na vlast, zajedno sa stožerima, šatorašima i biskupima, pa se vrlo lako može zamisliti situacija u kojoj on gubitničke izbore proglašava "lažnim".
Ako to radi s anketama koje mu se ne sviđaju, zašto ne bi pokušao s izborima na kojima je izgubio?
Svojim porukama o tome da HDZ ima čak 14 posto prednosti pred SDP-om Karamarko kreira atmosferu u kojoj je njegov poraz nezamisliv, nepojmljiv i kao takav, vjerojatno bi bio plod neke izborne manipulacije.
Od čovjeka koji je već previše puta demonstrirao, u najmanju ruku, dubiozno shvaćanje demokracije, može se očekivati svašta.
