Nema ideje, emocije, energije. Kolinda je pročitana i izlizana

Svi su se digli na noge kad je Kolinda Grabar Kitarović završila s jednosatnim izlaganjem svog programa.

Bili su sretni što je napokon gotovo.

Jer, atmosfera u dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu više je sličila na komemoraciju, nego na predstavljanje pobjedničkog programa aktualne predsjednice Republike.

Nije to bila ona euforična atmosfera na kakvu nas je HDZ navikao.

Bilo je to očito pet predugih godina, koje nisu samo ostavile traga na Kolindi Grabar Kitarović, već i na Oliveru Mlakaru, voditelju koji "predstavlja pobjednike". I već je bio loš znak to što je Andreju Plenkoviću palo u zadatak da zagrije publiku. 

Nije ni čudo što je na pola govora publika umalo zaspala.

Bilo je to previše za njih.

Zaboravila Tuđmana

Bilo je to neispirativno, dosadno, namješteno, neautentično. I dok se Kolinda sjetila spomenuti Franju Tuđmana tek u 55. minuti govora, više nikome nije bilo do pljeska.

Najveći aplauz Kolinda je dobila kad je spomenula da će biti "vaša" predsjednica, govoreći o svim Hrvatima, ali obraćajući se zapravo svojim HDZ-ovcima.

Najslabiji aplauz dobila je na obećanju kako će biti "glas protiv korupcije". Bila je to naprosto kriva poruka za krivu publiku.

Pa kad se već Kolinda prisjetila kako je u vrijeme njezine prve kandidature u Hrvatskoj vladalo "ozračje pesimizma, malodušja i bezidejnosti", nešto slično moglo bi se reći i za njezin današnji skup.

Nema blagostanja

Na njega je vrh HDZ-a stigao pod dojmom svađe oko poruka na Viberu i Whatsappu, a da stvar bude  još gora, Kolinda nigdje nije uspjela spomenuti da će Hrvatsku učiniti "jednom od najbogatijih država na svijetu".

No zato je njezin program bio koncipiran kroz sedam točaka: hrvatski razvoj, hrvatski identitet, hrvatska odlučnost, hrvatska pravednost, hrvatska demokracija, hrvatska sigurnost, hrvatski optimizam.

Hrvatska demokracija valjda je ona koja podrazumijeva prevlast i samovolju HDZ-a. Hrvatska odlučnost razlikuje se od tradicionalne odlučnosti. Ubacila je čak i pravednost, valjda kao hommage Ivi Josipoviću, ali zato "hrvatsku", po mjeri HDZ-a.

A kakav je to "hrvatski optimizam"? To bi zapravo trebao biti pesimizam.

Iz regiona ravno iza Željezne zavjese

Unatoč kilavim reakcijama publike, Kolinda je u govoru imala nekoliko doista inspirativnih detalja. Recimo, pohvalila se da je kroz inicijativu Triju mora izvukla Hrvatsku "iz regiona", gurajući je u društvo zemalja iza Željezne zavjese. Potom, žestoko se usprotivila onima koji "nude nerealna obećanja". Kao ona svojedobno o blagostanju.

Govorila je protiv populista, samo kako bi ona sama nesmetano izigravala populista. Spomenula je "kontinuitet dobrog vladanja", dok su joj u prvom redu sjedili HDZ-ov premijer u društvu Milana Bandića.

Hvalila se da je bila u "svim krajevima" Hrvatske i da je "obišla svaki pedalj zemlje". Osim tamo gdje žive Srbi.

Naglasila je kako je "bila iznad ideoloških podjela i poticala konstruktivni dijalog", što su na svojoj koži osjetili mnogi predstavnici manjina i antifašista, da bi zatim poslala prijeteću poruku: "Nećemo dopustiti da se vratimo u razdoblje od prije pet godina". Kao da se traži predsjedničino dopuštenje. 

Pročitana i izlizana

Uglavnom, pet godina kasnije Kolinda je izgledala umorno, pročitano i izlizano. Njezino obraćanje bilo je lišeno bilo kakve spontanosti i emocije, no zato nije manjkalo afektiranja, prenemaganja, kao i već poslovično netalentiranog praćenja didaskalija na blesimetru. (Blagi osmijeh)

Naizgled, predsjednica se potrudila sastaviti nešto što podsjeća na program, ali u kojem pola elemenata nema veze s njezinim ovlastima - za koje je inače rekla da ih ne treba mijenjati - dok je u drugoj polovici sadržano je sve ono što je izbjegavala činiti u svom mandatu.

Kao, primjerice, zaštita žena od nasilja.

Ovom prilikom nije bilo "lupanja šakom po stolu". Umjesto toga, dobili smo zahvalu HDZ-u i njegovu predsjedniku na izboru i kandidaturi.

Zato je Plenković na kraju prvi dobio poljubac nakon govora, čak i prije supruga Jakova. Koji se može utješiti da je dobio najburniji pljesak okupljenih. 

Kolinda Grabar Kitarović ide po drugi mandat, a izgledala je kao da je i ovih pet godina jedva izdržala. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.