U pismu ženama pjevačica govori kako se snalazi u izlascima nakon 12 godina braka te iz primjera svoje okoline zaključuje što je za pravu vezu danas potrebno
Malo toga me je dotaklo u zadnjih nekoliko godina. Kad kažem dotaklo, mislim zaplesalo po duši. Otkako živim malko drugačijim životom, a priznala ja to ili ne - ipak živim, sve ovo što gledam oko sebe uglavnom mi se ne sviđa. Posljednjih dvanaest godina živjela sam životom nečije žene. A zna se gdje je ženi mjesto - doma! Ha, ha! Vjerovali ili ne, nisam baš puno izlazila, osim na svoje koncerte. Nitko mi nije branio. Dobrovoljno sam uživala u tišini doma svog. Imala sam kompas oko kojeg sam se vrtjela, smisao je bio nešto drugo. Posao i naša svakodnevnica, ali ipak i iznad svega dom. Iz kojeg ideš i u koji se vraćaš. Dom je bio tvrđava, moj hram. Bolji ili lošiji dani nisu rezervirani samo za javnosti nepoznate osobe nego i za nas obične smrtnike, “zvijezde”. E sad... ne želim da je tema ovog mog piskaranja moj bivši brak koji je “nesretno” završio nego sve ovo što promatram prošlih nekoliko mjeseci otkako sam solo. Žena na tržištu, ku’iš? Solo, uspješna, samosvjesna, duhovita, zgodna, svoja, frajer a dama.
Frajeri su preplašeni jer su cure postale predatori
Nahvalila bih se još malo, al’ mi je mana što sam skromna. U posljednjih nekoliko mjeseci “nemila” situacija me natjerala da izađem. Mislila sam da mi kao javnoj osobi ne pripada taj privilegij da negdje dođem pa da se opustim ko čovjek. Ono kao... čuvaj se, pazi na sebe, moraš biti na visini zadatka i ostale besmislice... a i odgoj. Taj prokleti kućni odgoj!
Uglavnom, počela sam i ja u četrdesetoj otkrivati čari noćnog života. Većinom su to večere s mojim curkama. Tu i tamo uleti pokoji frajer koji nema kompleks da bude sam u drustvu pet žena. Promatram što sam to strašno “propustila” u ovih dvanaest godina bračnog života. Slušam s namjerom što bih još mogla naučiti. Iskreno? Ali ono baš najiskrenije? Priče se svode na brakove, veze, muškarce, žene. Klasika. Vidim, danas su curke postale predatori. Opa! Ipak se nešto promijenilo. Vide tipa, odrede taktiku i juriš. Uf, ja sam navikla da mi ulijeću pa sjedim, čučim i čekam.
A muškarci? Oni su me iznenadili. Frajeri su preplašeni činjenicom da se više ne trebaju puno boriti za naklonost žena.
Prvi prijatelj. Pati za bivšom koja ga je ostavila radi drugoga. Solo je već godinu dana, a nije se utješio komadima sa strane. Tip je užasno zgodan, možda jedan od najzgodnijih frajera koje poznajem. Pritom je i javna osoba, komadi mu se bacaju pod noge. Pričamo. Kaže da ne može brijati s nekom sve dok voli nju. Bivšu. Prijatelji, naravno, misle da je papak i da nije normalan.
Dok ne nađu pravu ljubav, zadovoljni su s poslušnima
Drugi prijatelj. Sretno rastavljen, jedno dijete. Imao komada na bacanje, a i danas je, s nekoliko kilograma više, vruća roba na tržištu. Trenutno u “stabilnoj vezi” dvije godine. Pitam ga: “Našao si se?” On: “Ma ne. Nina moja, ona nema sebe. Tako mi je dosadno s njom. Znaš ono kad je žena bez stava i stila?” Pitam ja opet: “Pa zašto si s njom još uvijek?” Genijalac odgovara: “Poslušna je. Dok ne nađem ljubav svog života, jer je očito da je dosad nisam pronašao, ova sluša sve što joj kažem i ne davi me. No želio bih neku s kojom ću moći pričati i ostarijeti”.
Treći prijatelj. Vrhunski menadžer. Oduvijek solo. Za ekipu. Inače ima duge veze, ali samo u svome stanu i u svome svijetu. Za nas ekipu koja ga poznaje šatro nema nikoga. Zgodan, uspješan, ostvaren. Frajer po ukusu svake majke, pa i moje. Trenutno živi u Begešu. Posao ga je odveo tamo. Pitam ga: “Kako uspijevaš biti normalan u Beogradu jer je grad genijalan i nudi toliko toga. Priznaj, imaš nekoga?” Kaže on: “Žene su lijepe, znaju da sam uspješan, uleti mi uvijek neka. Mislim, godi egu i muškoj taštini”. Kažem ja: “Blago tebi, uživaj dok možeš”. On zašuti. Kaže, nije sretan. Kaže kako je uvijek maštao da će mlad postati otac i da će već do sada imati lijep bračni staž iza sebe.
Tragajmo za ljubavlju sa svim njezinim manama i vrlinama
Želi ljubav sa svim njezinim manama i vrlinama. Kaže da još nije osjetio prema niti jednoj (a mnoge su mu bile komadi da ti pamet stane) onaj osjećaj da bi je zaštitio, zagrlio, da je ne bi nikad pustio da ode. Onaj osjećaj kad s nekim želiš imati djecu.
Vremena su se promijenila. Svakako. Muškarci više nego ikada prije vjeruju u ljubav. Sve ovo što vidim i čujem, boli me. Boli me zbog toga što se ljudi ne znaju sastati. Pa ako baš hoćete, i rastati kao ljudi. Niti jedan od ova moja tri prijatelja nije “skakač”, a vjerujte mi da su strahoviti frajeri! Svaki od tih muškaraca kao da se čuvaju za onu neku “the ženu”. A ja sam mislila da frajeri lete s “cvijeta na cvijet”. Prevarila sam se. Volim ovakve muškarce koji mogu sve, a ostaju dosljedni sebi. Cure, ljubav nije samo na selu. Ima je i u gradu i više nego što to možete zamisliti. Ovaj svijet je iskvareno mjesto. Ali ima tisuće puteva kojima možemo krenuti. Ja krećem putem ljubavi.
Ne gubite vjeru, živite, ali nemojte se u životu izgubiti
Nije bol za lude... bol je dar za ljude od ljubavi. Preživi, preboli, oprosti, voli, moli. Nadaj se i, iznad svega, vjeruj. Ima ih. Ima tih nekih muškaraca više nego što ste ikada sanjale. Živite život, ali nemojte se izgubiti u njemu. Pa ko živ - ko mrtav. Ljubav? Za nju treba imati dušu. I, da prostite, muda.
