Nova BIRTIJA: Kako pobijediti Arsenal ne igraš li Ligu prvaka
Da je cilj igre što kasnije primiti prvi, a onda, što kasnije i drugi, kad je sve gotovo, opet bi vrijedilo što se Dinamo plasirao u Ligu prvaka, jer nada nikad ne umire...
Dinamu želim što i Dubrovniku. Da cijene budu nebulozne, a stadion i Stradun puni kao početkom osamdesetih. Iz dubine duše, radije bih da Dinamo pobjeđuje Barcelonu s Messijem makar nikad ne gledao utakmicu Lige prvaka uživo nego da gubi od prosječnih ekipa, a ja imao godišnju ulaznicu za sjedalo koje god poželim.
Ima ljudi koji mlate opake pare jer najbolje procjenjuju koliko će publika platiti proizvod ili uslugu. Pa ti vidi je li bolje imati 17.000 ljudi koji su platili 300 kuna, ili 40.000 koji su platiti 50 kuna. Neka tržište presudi. Što se Arsenala tiče, nisam ni najmanje euforičan. I ne kažem da je zbog pobjede u srijedu vrijedilo gubiti sve one utakmice. Svi bi ti porazi bili vrijedni i da je Arsenal pobijedio, recimo 8-0. Ako je to najviše što hrvatski prvak, tko god on bio, može, onda neka bude tako. Ali sve dok imaš što sanjati, imaš skoro sve što ti treba.
Dan za danom Dinamov je plasman u Ligu prvaka ispunjavao svoju svrhu. Vidiš tekst u 24sata, razmatranje što bi Dinamo morao učiniti da pobijedi Arsenal. Hej!, to nije bilo lamentiranje kako jedva odigrati nulu, o pobjedi se govorilo. To je jedan od onih trenutaka, sati i dana koje nitko ne može platiti, to jest time momčad časti sve kojima je do nje stalo. Da je maštanje navijača o pobjedi protiv velikana jedino dobro koje je Dinamo donio opet se kandidiravši da mu utrpavaju tri i više komada, bilo bi dovoljno. Dalje, igra se dvadeseta minuta, rezultat je 0-0. Da je cilj igre što kasnije primiti prvi, a onda, što kasnije i drugi, kad je sve gotovo, opet bi vrijedilo što se Dinamo plasirao u Ligu prvaka, jer nada nikad ne umire.
A sad, sad publika uz pivo može razmišljati kako igrati s Bayernom, kakve su šanse da Dinamo oba puta pobijedi Olympiacos. Da se danas i ne sanja na nešto višoj razini nego u srijedu ujutro, opet bih rekao da nije u redu kritikom braniti ikojoj momčadi šansu i pravo da istraži svoje krajnje mogućnosti, bile one deprimirajući niz poraza, bila to jedna jedina pobjeda koja će se prepričavati idućih pedeset godina.
