Tarantino je okupio glumačku ekipu snova za film u kojem ništa nije skriveno. Brutalna slika robovlasničkog sustava najokrutniji je od svih njegovih projekata
Quentin Tarantino ima filmski test za svoje djevojke. Nakon izlaska u grad dovede djevojku kući i pusti joj videosnimku jednog od svojih najdražih filmova. To je vestern “Rio Bravo”, remekdjelo klasika Howarda Hawksa. Ako s vidljivim zanimanjem zajedno s njim u miru odgleda film, prošla je njegov ljubavni test. Ako joj pak popusti pažnja i pokaže najmanji znak dosade, leti van iz kuće, bez obzira koliko bila lijepa, privlačna i zanimljiva.
Bahat, samoljubiv, tašt, arogantan, bezobrazan i okrutan, Quentin Tarantino živi je dokaz da redatelji nisu najugodnije ljubavno društvo na svijetu. Nije mu baš uputno biti ni prijatelj jer ima vrlo osobnu teoriju po kojoj njegovi prijatelji imaju jasnu svrhu u njegovu životu i karijeri: pomažu mu kad mu je to potrebno, a nakon što odrade svoju dužnost, mogu ići dalje jer ih on više ne treba. Redatelj koji je svoj ratni film nazvao “Nemilosrdni gadovi” vrlo dobro zna što znače te dvije riječi.
Obje ove činjenice nisu otkrili novinari, nego ih je rječito iznio sam redatelj u intervjuima, ne stideći se svoje okrutnosti i sebičnosti. Tarantino vjerojatno ima mnogo mana, ali nije dvoličan, sramežljiv ni “politički korektan”.
On je jedini bijeli redatelj u Hollywoodu kojemu američki crnci toleriraju uvredljive izraze za crnce u njegovim filmovima. Znaju da to u njegovu slučaju nije rasizam, nego svakodnevni američki kolokvijalni govor koji on majstorski koristi za svoje dijaloge. A i znaju da je Tarantino izjavio kako žali samo jednu jedinu stvar u svom životu - što nije crnac.
Ako je ijedan američki bijeli redatelj rođen da snimi film o američkom ropstvu i stradanju crnaca, onda je to Quentin Tarantino. I on to upravo ovih mjeseci radi - snima svoj osmi film - čija će premijera biti ove godine na Božić - pod naslovom “Django Unchained” (doslovni bi prijevod bio “Djangu su skinuti lanci”), južnjački špageti vestern o crnom robu koji želi osloboditi svoju ženu s plantaže vlasnika dragocjenih “mandinga” - elitnih crnih robova za borbe na život i smrt - i “ponija” - lijepih crnih robinja za bijele plantažere. U Tarantinovu filmu ništa nije skriveno ili samo naznačeno. On doslovno pokazuje što su crnci u 19. stoljeću bili svojim južnjačkim gospodarima: trgovcima robova izvor zarade, vlasnicima radna snaga i posluga, ljubiteljima borbi na život i smrt gladijatorska zabava, gospodarima seksualni provodi.
