Poznato je da su Englezi narod koji posebno drži do tradicije, to se najbolje primijeti kada se govori o nogometu. Englezi imaju neka nepisana pravila i norme koja su za njih svetinja, nije baš popularno iskušavanje nečega novog i inovativnog. Baš ih je ta zadrta ljubav prema svojoj kulturi kroz povijest sprečavala da napreduju u ovom sportu. Ako si nešto izmislio i prvi započeo, to ne znači da je to najbolje i da je sve ono što rade ostali pogrešno. „Strah“ engleskih igrača od napuštanja domovine je posebna priča. Možemo na prste jedne ruke nabrojati engleske igrače koji su imali uspješno iskustvo prelaskom u klub iz neke druge zemlje.

Prvi nam na pamet obično padaju Steve McManaman i David Beckham, no puno je više onih loših primjera koji su stvorili taj strah od odlaska na kontinent novim generacijama igrača. Jonathan Woodgate, Michael Owen, Ashley Cole ili u novije Ravel Morrison samo su neki od primjera. Totalno drugačija kultura, stil života i nogometa, pa i jezična barijera obično su najčešći razlog teške prilagodbe.

No, Englezi posljednjih godina pokazuju da su svoj jarbol okrenuli vjetrovima modernog nogometa. Uspjesi Engleske reprezentacije na SP-u u Rusiji i u Ligi Nacija, kao i prijašnji uspjesi mladih kategorija dokaz su da Englezi počeli raditi dobre stvari na svim razinama. Zanimljivo je da su strani igrači u Premier ligi ove sezone odigrali 66% minuta gledajući sve igrače u ligi, što je za mlade engleske igrače željne dokazivanja poražavajuće.

Koliko god strani igrači svojim talentom Premier ligu čine kvalitetnijom, toliko u isto vrijeme oduzimaju priliku igračima iz akademije da se probiju, a zbog toga najviše pati reprezentacija. Oko Premier lige se vrti ogroman novac, velikoj većini klubova se više isplati posegnuti na transfer market za novim igračem, nego razvijati mladog igrača, jer to zahtjeva vrijeme kojeg u Premier ligi nitko nema.

Za mladog igrača je važno da ima dobru vezu s trenerom, baš u Premier ligi ima najviše smjena na klupi, dok igrač razvija odnos s jednim trenerom, ubrzo dođe drugi koji tog igrača možda neće nikako staviti u svoje planove. Sve je to dobro znao Jadon Sancho. 2017. godine kao jedan od najboljih tinejdžera u Engleskoj i osvajač SP-a do 17 godina, Jadon Sancho odbija potpisati novi ugovor s Manchester Cityjem zbog prevelike konkurencije u klubu. Ekipa Pepa Guardiole zaista je pretrpana talentom, već sada na klupi sjede neki dokazani igrači vrijedni desetine milijuna funti, za Sanchu jednostavno nije bilo prostora ni minuta na travnjaku da izbrusi svoj talent.

Iako mu je Man. City nudio puno veću plaću, Sancho se na iznenađenje mnogih odlučio za Borussiju Dortmund koja je za njegove usluge „Građanima“ isplatila 8 milijuna funti. Danas je Jadon Sancho sa svojih 18 godina najbolji asistent Bundeslige, neizostavan je član prve postave ekipe Luciena Favrea koja je trenutno na vrhu ljestvice, a njihov nogomet je jedan od najatraktivnijih u Europi. Sancho je prvi engleski igrač u dresu Borussije Dortmund i najmlađi engleski strijelac u povijesti Bundeslige. Kada gledate njegov stil igre, čini se kao da uopće nije Englez. Njegovi roditelji dolaze s Trinidada i Tobaga, u njemu se vidi taj dašak Latinske Amerike, baš ono što fali tipičnim igračima s „Otoka“.

Mnogi engleski igrači loptu prvi put upoznaju na akademiji, na pravom terenu s najboljim uvjetima, kod Sanche to nije bio slučaj. On je odrastao na ulici, u radničkom naselju Južnog Londona gdje se nogomet igrao na ulici, bez pravila, na uskom i neravnom terenu. Baš je tu razvio sposobnost da brzo promjeni smjer s loptom u nogama, braničima je jako teško izbiti loptu iz njegovog posjeda jer u brzom pokretu ima puno dodira s loptom, nešto što krasi driblere poput Neymara ili Lea Messija.

Najbrži je igrač Borussije Dortmund ove sezone, na jednoj utakmici mu je izmjerena brzina od 34, 6 km/h, a njegovo racionalno razmišljanje s loptom u zadnjoj trećini je nešto što se ne viđa kod igrača od 18 godina. Kada je vidio da u Sanchi ima elitnog krilnog igrača, Favre je glavnu zvijezdu ekipe, Marca Reusa prebacio u sredinu, Sancho je s njim i Pacom Alcacerom razvio sjajnu vezu koja trenutno Borussiju čini najboljom ekipom u Njemačkoj. Njegove sjajne igre prepoznao je i Gareth Southgate, poziv u reprezentaciju bio je pitanje vremena, a baš je uvođenjem Sanche i Lingarda Southgate preokrenuo utakmicu protiv Hrvatske u zadnjem kolu Lige Nacija.

Sancho je svojim hrabrim odlaskom u novu sredinu otvorio put i drugim igračima. Cijeli drugi dio prošle sezone mladi krilni napadač Evertona, Ademola Lookman proveo je na posudbi u Red Bull Leipzigu. U 11 nastupa postigao je šest golova, uključujući i gol za pobjedu u svom debiju protiv Mönchengladbacha. Sa povratkom u Everton ponovo su došli problemi, dočekao ga je novi menadžer pod kojim je Lookman dosada odigrao samo 130 minuta u ligi.

Mladi stoper West Hama, Reece Oxford prošlu polusezonu je proveo na posudbi u Mönchengladbachu, trenutno ne može uopće kandidirati za prvu ekipu West Hama, igra U23 Premier ligu za drugi tim „Čekićara“. Izdanak akademije Arsenala, Kaylen Hinds svoju je sreću potražio u Wolfsburgu koji ga je trenutno proslijedio na posudbu u Greuther Fürth. Grafika ispod nam najbolje pokazuje tu razliku između Premier lige i Bundeslige, tj. koliko se u Njemačkoj više cijene mladi igrači:

Sancho je već poznat većini nogometnih fanova, no Englez koji također žari i pali po Bundesligi je Reiss Nelson. Nelson je igrač Arsenala koji je trenutno na posudbi u Hoffenheimu, prije odlaska na posudbu Nelson je potpisao dugogodišnji ugovor s Arsenalom, nešto što je Manchester City trebao uraditi sa Sanchom. Po broju odigranih minuta i učinku na terenu, Reiss Nelson je najproduktivniji engleski igrač. U 7 upisanih nastupa četiri puta je bio starter, sve skupa je odigrao 325 minuta i upisao šest golova i jednu asistenciju. Svake 54 provedene minute na terenu postiže pogodak za Hoffenheim.

Pod Julianom Naglesmanom Nelson je dosad igrao više pozicija na terenu, kao drugi napadač ili kao krilo. Posjeduje brzinu, kreativnost, viziju i sjajan je u igri jedan na jedan, ima i osjećaj za prostor pa se često sebe zna ubaciti iz drugog plana u gol šansu.

Zanimljivo je da su Jadon Sancho i Reiss Nelson odrasli skupa, zajedno su igrali nogomet od malih nogu, jako su dobri prijatelji, a Nelson priznaje da je baš Sancho bio jedan od razloga zašto se odlučio za Njemačku:

„On zna da sam ja brz igrač i da ću kao takav imati priliku u Bundesligi. Mi imamo dosta toga zajedničkog pa mi je savjetovao da dođem ovdje i pokažem što znam.“

Sancho, Nelson i ostali mladi igrači polako shvaćaju da u njihovim matičnim klubovima u Premier ligi između njih i kontinuiranog igranja za prvu ekipu stoji previše stranih igrača. Riskirali su i pokušali svoje talente izbrusiti u ligi koja također nudi vrhunski nogomet i pune stadione, sada igraju rezultatski bitne utakmice u kojima rastu kao igrači, a ne U23 Premier ligu koja im ne donosi pravo iskustvo i daleko je od očiju javnosti.

Generacija engleskih igrača koja dolazi odrasla je na neuspjesima svoje reprezentativne vrste, učila je na njihovim greškama i sada pokušava svoje ime u svijetu nogometa izgraditi drugim putem. Sancho i Nelson su dokaz da za mlade igrače u stranoj zemlji jezična ili bilo koja druga barijera ne postoji kada pričaju jezikom koga svi razumiju, jezikom nogometa. Zvuči čudno, ali došlo je vrijeme kada Nijemci odgajaju igrače Englezima.

O autoru:

Moje ime je Filip Bilić. Rođen u Mostaru, odrastao u Ljubuškom, u srcu Kalifornije. Student u pokušaju. Inspiraciju pronalazim u svemu što nije dosadno, kada pišem o sportu to nekima izgleda pametno.