Realno, ja i nisam neka velika i aktivna feministkinja, ali smatram da je dužnost svake od nas da budemo uvijek i svugdje u timu „žene“, da malim svakodnevnim pobjedama i borbama nastavimo stvarati bolji svijet za one djevojčice i žene koje dolaze nakon nas i da svojim velikim koracima grabimo naprijed u svakom pogledu. Jasno mi je da priča o pravima žena ne uključuje mržnju prema muškarcima i zahtijevam u životu potpunu ravnopravnost baš zato da se oslobodimo konstantnih usporedba s muškarcima.  Znam da se granice ne ruše mislima i da se stakleni stropovi ne probijaju riječima, solidariziranjem i držanjem za ruke, ali moj „aktivizam“ ipak uglavnom ostaje na tome.

Kažem uglavnom, jer ovaj put ipak neću stati na tome da iznervirano prijateljicama šaljem screenshot još jedne u nizu degradacija žena od strane žena samih, pa se kolektivno nad tim zgražamo i gledamo na kalendare da se uvjerimo u kojem stoljeću živimo i jesu li se sve one žene koje su stavljale glavu na panj da bismo mi danas bile ovdje gdje jesmo, zaista uzalud borile… „Žena treba da deluje manje moćno, da manje zarađuje i da joj muž bude glavna preokupacija, a na njemu je da ona poželi da bude moćna samo za njega.“ – izjavljuje djevojka o kojoj zaista ne znam ništa (niti želim znati) osim da ju na Instagramu na kojem ponosno dijeli tu svoju mentalnu bljuvotinu prati 885 tisuća ljudi. A onda, da stvar još bude luđa, kreće horda curica, mladih žena i žena koje oduševljeno to dalje dijele prostranstvima interneta, ne shvaćajujući suludost ove izjave, niti njezinu opasnost.

„Žena treba da djeluje manje moćno“. Nekako čisto sumnjam da iza ovoga stoji nešto nalik mom razmaženom očekivanju da mi muškarac doma uzme bušilicu i postavi policu na zid, da mi otvara vrata jer smatram da bonton tako nalaže i da mi ponese kufer kad mi je pretežak što smatram pitanjem zdravog razuma ako je kufer težak koliko i ja, a spomenuti muškarac jači od mene. Da, većina nas se voli osjećati u nekim situacijama kao kap vode na dlanu (muškarca), ali samo zato što sam svjesna činjenice da sam sama ne kapljica, već ocean koji može potopiti pola svijeta, a istog je svjestan i moj muškarac. Pa je lijepo moći predahnuti pored njega od stalne uloge Superžene bez straha da se takav predah zamijeni za moju slabost. U svim ostalim situacijama ovog svijeta i života žena treba da pokaže svoju moć u njenom punom sjaju. Patrijarhalno društvo u kojem jesmo očekuje od nas da ostanemo tiho, da ne budemo glasne, da prešutimo kad treba vrisnuti, da se ne borimo, ne suprostavljamo, da se ne stavljamo na prvu liniju bilo kakvog udara. Ako pristaneš na ulogu one „manje moćne“ pristaješ na sve ovo spomenuto i čitav šareni spektar udaraca, što fizičkih što psihičkih, koje on nosi sa sobom.

„Žena treba da manje zarađuje od muškarca“, izjavljuje mlada, uspješna žena, žena koju se sluša, žena koja ima pokraj sebe hordu curica koje je prate i moć da zaista oblikuje njihove poglede na svijet, žena čija je moralna odgovornost da tim curicama kad već može raširi krila za u život, ili barem da ih ne reže. „Žena treba da manje zarađuje od muškarca“, tvrdi ona, bez da trepne. U svijetu u kojem su žene i dalje za iste poslove po 15% manje plaćene od muškaraca to nažalost i nije neki suludi scenarij, ali ne bi nikako i nikome trebao biti cilj. Želimo ravnopravnost, želimo se osloboditi usporedbi s muškarcima, želimo neovisnost, želimo se ostvariti kroz sebe same a ne da nas ostvaruju muškarci s kojima smo… A ako nekog muškarca s kojim dijelimo život, krevet ili zrak ugrožava činjenica da zarađujemo više od njega, onda on ima puno većih problema od nas i stanja na našem računu. Radi u životu na tome da na tom istom računu u svakom trenutku imaš dovoljno novca da se na peti okreneš i bez osvrtanja od takvih „muškaraca“ i odnosa odeš.

„Ženi muž treba biti glavna preokupacija“. Što će kome biti glavna preokupacija u životu ostavljam pojedincima da izaberu. Tko je uopće toliko suludo hrabar da nekome drugome određuje njegove životne preokupacije. Koliko siromašan duhom i intelektom moraš biti da ne vidiš koliko je opasno pred curice i mlade žene stavljati cilj koji smo generalno kao društvo davno prerasli? Svaka je žena puno više od samo svog tijela, puno više od seksualnog objekta, puno više od sredstva za produljenje ljudske rase, puno više od privjesaka u životima muškaraca i svakako puno više od njegove sluškinje. Ako ćemo tako, onda žena sama sebi treba biti glavna preokupacija. Glavna preokupacija joj treba biti da ostvari sebe, nebitno bira li ona to napraviti kroz svoj posao ili kroz svoju obitelj. Glavna preokupacija joj treba biti da od svog života izvuče maksimum, da iskoristi svoja znanja i sposobnosti, a ne samo svoje tijelo, da cijeni samu sebe i da ostvari sebe kroz neke svoje životne uspjehe, a ne kroz muškarca i zadovoljavanje njegovih potreba.

Svim curicama do kojih će ovaj tekst doći želim prenijeti ono što me život naučio kroz ovu moju trideset i jednu godinu:

Imaš pravo na svoju moć i tvoja moć je beskrajna. Imaš pravo na iskorištavanje svih svojih potencijala. Imaš pravo glasno reći ono što misliš. Imaš pravo biti uspješnija i financijski potkovanija od svog muškarca i imaš pravo mijenjati tog muškarca drugim dok god ne pronađeš onoga koji nema problem s tvojim samoostvarenjem u kojem god smislu. Imaš pravo nemati muškarca. Imaš pravo u životu staviti fokus na što god želiš. Imaš pravo biti slobodna i neopterećena očekivanjima drugih. Imaš pravo da budeš to što jesi, što god to bilo…

Ne, ne, ne…

TREBA da budeš to što jesi, što god to bilo!

I to je jedino što trebaš. Jedina tvoja dužnost i jedina obaveza na ovom svijetu.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku. 

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.