Narodna koalicija danas je promovirala obrazovanje i znanost kao okosnicu svoje kampanje za rujanske izbore. Bi li do toga došlo da nije bilo Borisa Jokića i prosvjeda 50 tisuća ljudi za kurikularnu reformu?
Što bi se dogodilo da ovog proljeća nije 40 tisuća ljudi u Zagrebu, uz još tisuće u drugim hrvatskim gradovima, izašlo na prosvjed za kurikularnu reformu?
Zoran Milanović ne bi imao na čemu temeljiti kampanju za rujanske izbore.
Ovako, Narodna koalicija nanjušila je pravu temu te danas u Rijeci predstavila strategiju obrazovanja kao jednu od ključnih tema za predstojeće parlamentarne izbore. Na riječkom kampusu ukazali su se Milanović i Vesna Pusić, zajedno s voditeljem Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije Nevenom Budakom.
Govorilo se o povećanju ulaganja u obrazovanje, podizanju ukupnog ulaganja u obrazovanje na šest posto BDP-a, te povećanju izdvajanja za znanost i istraživanje sa sadašnjih 0,75 posto na dva posto.
"Naučili smo na greškama", kazao je Milanović i naglasio kako u ostvarenju ove strategije "nisu presudna sredstva, nego želja da se nešto napravi".
Pa što je onda sprječavalo njegovu Vladu da u svoje četiri godine mandata podigne ukupna izdvajanja za znanost na željenih dva posto?
Ispod jedan posto
I njegova je Vlada, poput one prije nje, pa skroz unazad do Vlade Ivice Račana, u znanost ulagala sredstva koja su Hrvatsku uporno svrstavala na samo dno ljestvice konkurentnosti. U prosjeku Hrvatska je petnaest godina za znanost izdvajala tek 0,85 posto BDP-a.
Unatoč brojnim apelima i upozorenjima ta ulaganja nisu se povećavala ni u prošle četiri godine.
Čak ni u predizbornom programu lanjske koalicije Hrvatska raste nije se najavljivalo povećavanje ukupnog izdvajanja za znanost koja su u drugim zemljama, sličnih pa manjih od Hrvatske, imala direktan učinak na gospodarski oporavak.
Tada to nije bio Milanovićev prioritet.
Sada, nakon prosvjeda za kurikularnu reformu, SDP je upravo obrazovanje i znanost stavio u prvi plan svoje kampanje, vjerujući da je to pitanje koje će motivirati njegove glasače da izađu na birališta kao što su ovoga travnja izašli na prosvjed za reformu tima Borisa Jokića.
Što je, politički gledano, posve opravdano.
Prosvjed protiv politike
Međutim, Milanović očito nije shvatio da su na tom prosvjedu - na kojem se on nije pojavio - građani više izražavali bunt protiv Domoljubne koalicije, koji su dijelom kanalizirali i prema bivšoj Milanovićevoj vladi koja se za vrijeme svog mandata nije pretrgla da obrazovanje i znanost stavi u prvi plan.
Niti je obrazovanje bila okosnica kampanje od prije samo devet mjeseci.
Tada je Milanović mahao zastavama i zaklinjao se u domoljublje. Danas maše obrazovanjem i znanošću.
To zvuči kao napredak, ali bi li to učinio da svi oni građani nisu ustali u obranu obrazovanja i znanosti?
Voditelj radne skupine Boris Jokić u vrijeme prosvjeda ustvrdio je kako u mandatu dvije različite Vlade njegov tim "upoznat s niskom razinom podrške reformi, ali i općenito sustavima odgoja i obrazovanja".
“SDP-ova vlada je isto tako davala vrlo osrednju podršku cijelom procesu, no nije se miješala politički u ovu reformu", upozoravao je tada Jokić, odlučno demantirajući Milanovićeve tvrdnje kako ga je upravo on postavio na čelo radne skupine. "Čak da me imenovao SDP, nije imao koga drugog imenovati”.
Jer se nitko drugi nije ni prijavio.
Prazne riječi i jeftini bodovi
Jokić je javno zamolio stranke da obrazovanje i znanost stave među svoje prioritet, povećaju ulaganja, osiguraju bolje uvjete znanstvenicima. Što je Milanović sada konačno i učinio.
Pitanje je ipak bi li do toga došlo da Jokić nije postao faktor koji je na ulice izvukao desetke tisuća ljudi?
Boris Jokić tada je izjavio još nešto: "Od praznih riječi i jeftinih političkih bodova onih koji su u prošlosti bili ili trenutno jesu moćni, ova zemlja nema mnogo".
Jesu li onda i današnje najave čelnika Narodne koalicije u Rijeci bile tek prazne riječi u svrhu skupljanja političkih bodova? Ili oni koji u četiri godine na vlasti nisu napravili gotovo ništa od onoga čime se sada reklamiraju, ovoga puta misle ozbiljno?
Naime, nije ovdje bitna (samo) stručnost ministara i voditelja skupina, već je presudna politička volja. Od nje kreću sve reforme i prema ovoj reformi obrazovanja i znanosti trebalo bi orijentirati rad čitave Vlade.
A ne samo baciti sve na leđa jednog ministra kojeg će u pola mandata zamijeniti drugi, obično još gori.
Kvantni skok
Stoga Milanovićeva najava da će po dolasku na vlast postotak izdvajanja za znanost, koji u drugim zemljama često premašuje četiri posto, sa sramotnih 0,7 podići na dva posto izgleda kao kvanti skok.
I to ne samo brojčani, nego još više mentalni.
Treba li Milanoviću vjerovati? Je li Milanović za to spreman? Je li mu do toga doista stalo? Ili igra na kartu obrazovanja zato što mu je Boris Jokić, uz obilatu pomoć ekipe iz Domoljubne koalicije, pripremio teren?
"Obrazovanje i znanost jedini su put Hrvatske prema ekskluzivnom društvu najbogatijih država u svijetu", poručio je Milanović.
Imajući u vidu njegov četverogodišnji mandat, to zvuči kao floskula. No u kontekstu priprema za dolazak na vlast, to neminovno zvuči kao obećanje.
Koje se ne smije pretvoriti u parolu za jednokratnu uporabu.
