Kada se političare uhvati s prstima u pekmezu, to je tipična reakcija. Nikakav papir ne može biti jači od njihovog mišljenja da su toliko važni da ih se želi maknuti...
To su sve podmetanja jer sam lijepa, uvodim red, kontroliram javnu nabavu, uvodim štednju, jer drugi ne znaju ništa raditi, jer žele zaustaviti reforme. Mogli bismo ovako nabrajati opravdanja o podmetanju do kraja teksta.
Kada se političare uhvati s prstima u pekmezu, to je tipična reakcija. Malo tko ide argumentima oboriti dokaze koje protiv njih objave mediji. Nikakav papir ne može biti jači od njihova mišljenja da su toliko važni da ih se želi maknuti. A oni čisti kao suza.
Ova praksa godinama je prisutna u Hrvatskoj, ali zabrinjava to što, unatoč relativnom napretku društva u shvaćanju političke odgovornosti, takva opravdanja postaju sve češća.
Ovaj tjedan je bivši ministar zdravlja Rajko Ostojić poručio da mu se podmeće zbog političkog obračuna poništavanjem njegove javne nabave. Iako mu je ministarstvo propisalo i visinu nogice uređaja.
Njegov nasljednik Siniša Varga, uhvaćen u potencijalnom sukobu interesa, povlači isto opravdanje, ali ovaj put zato što je zaustavio te nabave.
Smijenjena županica Lovrić Merzel i dalje, unatoč svim optužnicama, tvrdi da joj podmeće HDZ. Isto kao i gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček, uhvaćena u lobiranju za SDP-ovu udrugu.
Gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću svako pitanje o skupoći radova bilo je dovoljno da novinara optuži da je mladež SDP-a.
Ovakva potpuno neprihvatljiva praksa uskraćivanja kontraargumenata, nažalost, očito dobro prolazi u javnosti oguglaloj na razne afere. Čim novi skandal izbije, mnogima više postaje važno tko je papire dostavio medijima nego što je zaista njihov sadržaj. I sve se lakonski pokriva odmahivanjem ruke uz konstataciju da podmeću. Dok je tako, ne treba se čuditi ni što izabrana “elita” ne želi snositi odgovornost za svoja djela.
