Ortačkim grupama nitko ništa ne može, jači su od sudbine...

U seriji “Inspektor Vinko”, koju je sredinom osamdesetih snimio briljantni Krešo Golik, skromni, pošteni i pravdoljubivi Vinko pokušava se obračunati s razularenim socijalističkim menadžerima koji rade sve što im padne na pamet. Vinko ispituje podrijetlo njihove imovine. Ta je imovina uvijek velika i skoro nikad legitimna, a kad danas gledamo tu seriju, možemo samo sa zaprepaštenjem reći: “Pa to je isto kao i danas!”.

Sve je isto - samo je danas sve još gore. Ekonomske analize pokazuju da je hrvatsko zaostajanje počelo baš u to vrijeme. Središnji autoritet je nestao, Tito je mrtav, kazne za prijestupe sve su blaže, a moć ekonomsko-političke mafije sve veća. Širom bivše države nastaju slične formacije “ortačkog kapitalizma”. Elitama život postaje “vječiti praznik” - sve mogu, nekažnjivi su, nitko im ništa ne može, jači su od sudbine. Mogu “privatizirati”, pretvarati, namještati poslove, djelovati kao neutronska bomba - uništavati ljude, radnike, “živu silu”, a ostavljati čitavima samo zgrade, koje potom prodaju kako bi milijune strpali u svoje džepove. Kad ste vidjeli nekog megakriminalca s bijelim ovratnikom na dugogodišnjoj robiji? Ovdje država suviše često djeluje kao ozakonjena mafija, aparat za iznudu, skupina reketaša. Zaluta li pošten čovjek u taj sustav, ima samo dva izbora - ili se pokloniti ili se ukloniti. Vidjeli smo da je čak i pošteni Andrej Plenković poslužio samo kao karakterna maska skupini predatora koja bi u bilo kojoj razvijenoj zemlji završila na dugogodišnjoj robiji. Bez vraćanja poštovanja pojmu straha u kaznenom pravu od naše renesanse neće biti ništa.

Tek kad prvi genij dobije 15-20 godina za uništavanje države, znat ćemo da smo na dobrom putu. Samo, načekat ćemo se jer su i sudstvo i politika i gospodarstvo dio istoga gordijskog čvora koji još čeka svojeg Aleksandra koji će ga bez milosti presjeći. Radi općeg dobra.