Tko je kriv? Škoro je kriv. Krivi su Bandić i Brkić, krajnja desnica i krajnja ljevica, kriva je čak i Kolinda. Ali najmanje je kriv Plenković, Iako je upravo zbog gađenja njegovom vladavinom u stranci i Vladi Milanović pobijedio.
To je najlakše obrazloženje poraza Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima.
Postoje i neka složenija: kriva je krajnja desnica, kriv je Milanović jer je širio laži koje koristi krajnja desnica, krivi su neki mediji, krivi su "oni koji su bili uz predsjednicu prije pet godina, a sada nisu", krivi su Milan Bandić i Milijan Brkić, kriva je čak - zamislite! - i Kolinda Grabar Kitarović.
Ako se pita službeni HDZ, krivi su svi osim - Andreja Plenkovića.
Odnosno, ako je premijer i šef HDZ-a imalo kriv, onda je uvjerljivo, bez konkurencije i mrvice sumnje najmanje kriv za Kolindin poraz.
To je, eto, balon od sapunice u kojem živi Andrej Plenković. Inače, čovjek koji je već drugi puta izgubio predsjedničke izbore: prvi puta s Matom Granićem kao njegov šef kampanje 2000. godine, a evo sada i s Kolindom Grabar Kitarović.
Možda nije nitko kriv, ali ako netko mora biti kriv, onda je to najmanje Plenković.
Iako bi se lako moglo argumentirati da upravo on, kao premijer i predsjednik HDZ-a, zapravo snosi najveću odgovornost za ovo što se Kolindi i HDZ-u dogodilo u nedjelju.
Premijeri pogrebnici
Prije svega: nikada kandidat kojeg je podržavao predsjednik Vlade nije pobijedio na predsjedničkim izborima. Izgubio je Račanov Budiša, izgubila je Sanaderova Kosor, izgubio je Kosoričin Hebrang, izgubio je Milanovićev Josipović, a sada je izgubila Plenkovićeva Kitarović.
To govori kako hrvatski građani ulogu predsjednika doživljavaju kao protutežu premijeru, kao protuuteg na vagi političke moći, ali koriste predsjedničke izbore kako bi poslali poruku najmoćnijem političaru u zemlji da postoji i netko drugi moćan.
Koliko su premijeri utjecajni svjedoči i Budišina jadikovka da ga Račan baš nije podržavao, pa Kosoričina ucjena da Sanader makne okaljanog Miomira Žužula iz Vlade ako već neće samog sebe, pa Josipovićev zahtjev Milanoviću da mu se makne iz kampanje, a evo sada je Kolinda činila sve što joj je Plenković naredio i opet je izgubila.
Kako je nastao Škoro? Tako što su se desničari, HDZ-ovci, ali i obični građani u HDZ-ovim utvrdama, pobunili protiv Plenkovića i njegove politike.
Lijevo-desno-centar
Plenković je suradnjom s HNS-om, žetončićima i manjinama otjerao svoje stranačke suradnike i birače, kojima se jučer indirektno ispričavao tvrdeći kako su se "širile laži o tome da je HDZ otišao previše u centar ili ulijevo". Njegov HDZ, postojano kano klisurina, stoji na desnici.
A onda, umjerene i birače centra frustrirao je svojim aferama u Vladi, svojim koketiranjem s desnicom, svojim gaženjem institucija i gušenjem čitave države. Negdje je moralo eksplodirati.
Je li možda kriva Kolinda Grabar Kitarović?
Ako jest, onda je to bila kandidatkinja iza koje je Plenković zdušno stao, potjerao njezine savjetnike (i stvorio Škoru), usmjeravao njezinu kampanju, tolerirao skandale, ispade i gafove, šutio o podršci Julienne Bušić ili dedramatizirao njezino pjevanje i nošenje kolača Bandiću ("Predsjednica se možda šalila").
Ona je bila njegov kandidat. Njezin poraz i njegov je poraz.
Žetončići i kolačići
Je li kriv Milan Bandić?
Jasno, Kolinda je dozvolila da ju optuženi gradonačelnik odvuče za ruku do vrha vulkana i baci u grotlo. Ali Bandić je Plenkovićev partner. S Bandićem premijer drži čitavu državu u šaci. S Bandićem je premijer u prijateljskom tonu gledao skijanje, dok je iza njih sjedio provokator koji je sutradan napao Zorana Milanovića.
Je li možda kriv Milijan Brkić?
On je još uvijek Plenkovićev zamjenik, još uvijek je potpredsjednik Sabora, a Plenković nije stopirao njegov ulazak u Kolindinu kampanju u drugom krugu. Premda se osjetio pozvanim ranije smjenjivati Kolindine savjetnike. Mislio je da će se "terenskim radom" kompenzirati ovaj švicarski sir od kampanje.
Također, Plenković nikada nije zaustavio kalkulacije o tome da bi on zapravo radije vidio Milanovića na Pantovčaku. Jer bi mu to pomoglo u homogeniziranju stranke u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.
Premijeri, dakle, uvijek nose debeli naramak krivnje, a istodobno tvrde za sebe da su najmanje krivi. Gotovo pa nevini u ludnici.
Gađenje Plenkijem
Gađenje Plenkovićevom vladavinom, a Kolinda je integralni dio tog sustava, natjerao je birače da glasaju za Milanovića, prije toga za Škoru, ili da naprosto ostanu doma ili pošaraju listiće. Plenković je, poput nekad Zorana Milanovića, demotivirao svoje i mobilizirao protivničke birače.
On je koalirao s liberalnom ljevicom i koketirao s desnicom oko "dvostrukih konotacija" ZDS ili oko podrške osuđene teroristkinje. Surađivao je s manjinama, a šutio o bujanju govora mržnje protiv manjina.
Govorio je protiv korupcije, a živio na korupciji u parlamentu, korupciji u Zagrebu, korupciji u Vladi, korupciji s Bandićem, korupciji u aferi Borg...
On je stajao iza kompromitiranih ministara, poticao revolt svojim načinom vladanja, svojim suradnicima, bahatim izjavama, potpunim izostankom socijalne inteligencije, pa čak i komunikacijskim diletantizmom.
Ako je ovo bio Kolindin "labuđi pjev", onda je Plenković bio "crni labud" njezine kampanje.
Kao što je Plenkovićev HDZ stranka "crnih labudova". Nikako da dočekamo nekog normalnog.
