Stožer zatvara, Plenković otvara. Stožer nosi loše vijesti, Plenković objavljuje one dobre. Ne samo da je premijer jučer objavio prve mjere otvaranja društva, već se među tim mjerama našlo i otvaranje crkava.
I u njoj krizni stožer zatvara, a Plenković otvara. Stožer zabranjuje, Plenković dozvoljava. Stožer kažnjava, Plenković rješava. Stožer prijeti, Plenković pomaže. Stožer donosi loše vijesti, Plenković objavljuje dobre vijesti.
Na početku pandemije koronavirusa uvjeravali su nas da struka diktira i donosi mjere, slušalo se struku, vjerovalo se stručnjacima. Ali u godini parlamentarnih izbora politika sve snažnije uzima stvari u svoje ruke.
Pa je tako premijer Andrej Plenković bio taj koji je jučerašnjoj sjednici Vlade objavio prvo popuštanje mjera i otvaranje gospodarskih i drugih djelatnosti, među kojima se ističe otvaranje vjerskih objekata.
Na početku krize politika je koristila svaku priliku da se u svojim odlukama sakrije iza struke. Sad kad kriza popušta, politika se ponovno gura u prve redove. I ne samo politika, s obzirom da su i neki članovi stožera politički nastupali ili naprosto služili kao politički gromobrani, poput Davora Božinovića.
Sada se u prve redove gura premijer Plenković.
Stožer s Marsa
"Sve dosadašnje odluke Stožera bile su političkog karaktera", poručio je premijer prije nekoliko dana, replicirajući Zoranu Milanoviću. "Nije Stožer došao s Marsa, iz vakuuma. Oni su imenovani odlukom Vlade, po nekoj logici iz Vladinih resora".
Premda po nekoj logici ministar Vili Beroš nije bio formalno član Nacionalnog stožera civilne zaštite, a po zakonu je bio obavezan potpisivati odluke. No to Plenkoviću nije bilo bitno.
I ta prevlast politike pred strukom vidjela iz mnogo primjera.
Hrvatska je kasnila s mjerama zaštite od koronavirusa dok nisu okončani izbori u HDZ-u. Hrvatska je kasnila s gospodarskim mjerama dok poduzetnici, udruge, javnost i mediji nisu digli dreku zašto se na vrijeme ne ide u pripremu terena za sanaciju štete od pandemije.
A kad su se mjere donijele, politika je vodila računa o svojim interesnim skupinama, ne samo vezanima uz državni proračun, već i prema bankama za koje se utvrdilo da "nema pravne osnove" za uvođenje duljeg moratorija na kredite, kao i prema Katoličkoj crkvi.
Crkva u prvim redovima
Crkva se, pak, u izbornoj godini našla u prvom valu relaksiranja mjera. Crkve se otvaraju prije škola. Ili prije sudova. Ili prije trgovačkih centara. Jer to je očito najvažnija mjera: ne građanima, nego HDZ-u i njegovim biračima.
"Crkva je pokazala visoku razinu kooperativnosti", objasnio je ministar Božinović, braneći odluku da se upravo crkve prve otvore, premda su one mjesta okupljanja prvenstveno osoba visokog rizika, onih starije životne dobi. A usput, Vlada je na mala vrata učinila još jednu uslugu Crkvi: nije omogućila rad trgovina nedjeljom.
Istodobno, ministrica obrazovanja Blaženka Divjak odgovornost za otvaranje škola prebacuje na roditelje koji bi trebali odlučiti hoće li poslati dijete u školu.
Nema više struke. A politika pere ruke. Sad odlučuju sami roditelji.
Politika je, također, sklonila u stranu svog ravnatelja splitskog doma za starije pogođenog koronavirusom. Jer, ipak je ovo izborna godina, a Dalmacija HDZ-ova utvrda.
Nježno s bankama
Nadalje, Krizni stožer je silom, pa i protuzakonito i protuustavno, zatvorio gospodarstvo, promet, granice gradova, općina i županija, čime je nanio štetu mnogim poduzetnicima. Ali Vlada nježno i "u dobroj vjeri" pristupa pregovorima s bankarima oko moratorija na kredite, objašnjavajući kako nema pravne osnove da se bankama uskrati profit.
Slovenija je, pak, donijela odluku o moratoriju na kredite u trajanju od 12 mjeseci.
Jer, kad politika donosi mjere, onda se politički razmišlja.
Ali HDZ-u su ipak u izbornoj godini bankari važniji od birača opterećenih kreditima. I Katolička crkva je ispred ostatka društva.
Jasno je da premijer Plenković koristi svaku priliku da se ogrebe za poneku dobru vijest. Tko zna, možda i zadnju u još dugo vremena.
