Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Ponedjeljak, 10.10.2016. u 13:12
66 komentara

Plenković nadmašio Sanadera: Je li nam to signal za uzbunu?

Andrej Plenković već je dva puta nadmašio Ivu Sanadera. Prvo je na izborima pobijedio SDP s dvostruko većom razlikom u mandatima, a danas je na Pantovčak odnio najviše potpisa za sastavljanje nove Vlade.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Andrej Plenković već je dva puta nadmašio Ivu Sanadera.

Prvo je na izborima pobijedio SDP s dvostruko većom razlikom u mandatima, a danas je na Pantovčak odnio najviše potpisa saborskih zastupnika za sastavljanje nove Vlade.

Sada je prvi predsjednik HDZ-a nakon Ive Sanadera koji je dobio mandat za sastavljanje Vlade.

A čak ga je i Milorad Pupovac, onaj koji je Sanadera natjerao da izusti ono slavno "Hristos se rodi" i potom to pretočio u koalicijsku suradnju, nazvao "suhim zlatom". 

Je li to dobar ili loš znak?

I ako je Ivo Sanader odradio skoro dva puna mandata na vlasti (on šest godina, njegova nasljednica Jadranka Kosor još dvije), onda bi Plenković mogao planirati i dosad nezabilježeni treći mandat na vlasti, kad je već krenuo rušiti Sanaderove rekorde.

Usporedbe Plenkovića i Sanadera nisu krenule jutros kad su se prebrojili potpisi podrške prije odlaska na Pantovčak po premijerski mandat, ali sada će one početi dobivati na političkoj težini. Uz neizostavno pitanje: hoće li te usporedbe Plenkoviću štetiti ili koristiti? 

I najvažnije, hoće li se obiti o glavu hrvatskim građanima?

Kletva sa Zrinjevca

Sličnosti među njima, naravno, ima mnogo. Plenković je poput Sanadera ponikao na Zrinjevcu, u Ministarstvu vanjskih poslova, što bi se moglo čak i proglasiti "zrinjevačkom kletvom", ako imamo na umu Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića. Govori jezike, hvali se europrijateljima, uživa podršku Bruxellesa.

Obojica su na čelo stranaka došli nakon turbulentnog, destruktivnog i mračnog razdoblja: Sanader je raskrstio s Franjom Tuđmanom, Plenković gurnuo u zaborav Tomislava Karamarka.

Obojica imaju na sebi poneku mrlju: Sanader je imao splitsku Rivu, Plenković je imao eurokampanju na listi s Ružom Tomašić i njezinom notornom izjavom da je "Hrvatska zemlja Hrvata, a svi ostali su stranci".

I dok se Sanader puno teže - ali i puno prljavije - dokopao čelne pozicije u HDZ-u, savladavši Ivića Pašalića uz asistenciju Branimira Glavaša, Plenković je u stranku ušetao na gotovo, preuzevši je bez borbe.

Obojica dolaze na vlast tako što su pobijedili potrošene lidere SDP-a: Sanader je pomeo sa scene umornog Ivicu Račana, Plenković je pričekao da Zoran Milanović dovrši autodestrukciju ljevice.

Karizma i bahatost

Sanader je bio karizmatičan, koliko i bahat, autokratičan i manipulativan, Plenković je zasad neprimjetan, možda tek markantan. Sanader je izbacivao iz stranke, Plenković zasad vraća u stranku. (Osim Jadranke Kosor.)

Sanader se za formiranje Vlade 2004. godine uz blagoslov EU-a morao riješiti Hrvatske stranke prava, Plenković će gurnuti u stranu unutarstranačku desnicu. 

I tu sličnosti uglavnom prestaju. 

Od danas se pitamo što nas čeka kad Plenković dobije mandat i formira Vladu uz blagoslov onih koji su svojedobno velikodušno, oduševljeno i nadasve lojalno podržavali Ivu Sanadera.

Sanader je zasad tu u prednosti. On je sklopio koaliciju s HSS-om i HSLS-om koji nisu bili toliko pohlepni, koliko su bili odani partneri, dok Plenkovića sada čeka Božo Petrov i Most. 

Iz ove perspektive, prava je šteta što Sanader nije uz sebe imao jednog moralnog noćobdiju u formi Bože Petrova koji bi ga na vrijeme zaskočio s Inom i MOL-om, s Fimi medijom, malverzacijama sa zgradom u Planinskoj, s Podravkom i drugim aferama.

To su (zasad) ekstremni primjeri koji ne insinuiraju da će Plenković krenuti sličnim stopama kao Karamarko i Sanader, ali ovdje se radi o jednoj politički ključnoj činjenici.

A to je da bi Plenkovićeva Vlada uz sebe mogla imati strožeg kontrolora, kad je već opozicija deklasirana na izborima. Nakon Sanadera i Karamarka valja puhati i na "hladnog" Plenkovića: ne zbog korupcije nego zbog tražene stabilnosti koja se može pretvoriti u tako karakterističnu HDZ-ovu samovolju koja gazi preko demokratskih leševa.

I tako ovdje dolazimo do dva glavna izazova koji povezuju Sanadera i Plenkovića.

Antihaška i klerikalna desnica

Tijekom prvih godina svog mandata Sanader se borio s antihaškim sentimentom radikalne desnice koja je bijeg Ante Gotovine od hrvatskog pravosuđa koristila kao batinu kojom je mlatila po "izdajničkoj" politici HDZ-ove vlade.

Plenković će se po dolasku na vlast suočiti s klerikalnom revolucijom započetom prije godinu dana i koja se sve agresivnije manifestira kroz zahtjeve za zabranom pobačaja. 

Pa ako je svoj politički uspjeh bazirao na koketiranju s liberalnim centrom, ovo će biti test njegove vjerodostojnosti i eventualnog preživljavanja na vlasti. 

Most mu u tome sigurno neće pomoći: Božo Petrov nije ni pisnuo oko Hasanbegovića i klerikalizacije bivše Vlade, a ovoga vikenda je izjavio da mu ne smetaju prosvjedi protiv pobačaja jer on, eto, trpi gay parade. Kao da se radi o istoj stvari.

Takav Most će biti Plenkovićeva desna ruka u Vladi, što će mu pak omogućiti da se on jače odmakne prema centru i, poput Sanadera, izbori za naklonost glavnih medija.

Hoće li tu naklonost kupovati ili koristiti za zamagljivanje i zataškavanje, to će se tek vidjeti.

Zasad je sigurno da je Plenković današnjim dobivanjem mandata za sastavljanje Vlade otvorio novu epohu hrvatske politike. 

Što bi se reklo, došao je tiho i ušao u legendu.

Samo da ne zaglavi u legendi kao Ivo Sanader. 

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message