Ovo je, po mnogo čemu, antikaramarkovska Vlada. Ne samo da je Plenković izbacio Karamarkove prijatelje i jatake, već je postavio u Vladu ljude koji su zbog Tomislava Karamarka demonstrativno napustili HDZ.
U neku ruku, trebala je to biti Vlada kontinuiteta.
Ipak dvije iste stranke, HDZ i Most, ostaju na vlasti kao i nakon prošlih izbora.
Ali u drugu ruku, ovo je vlada diskontinuiteta.
Nema više Tihomira Oreškovića, Božo Petrov je preselio na drugu stranu Markova trga, ali najvažnije od svega, u Vladi više nema Tomislava Karamarka i njegovih prijatelja.
Andrej Plenković je, po mnogo čemu, sastavio antikaramarkovsku Vladu.
Ne samo po tome koliko je njegovih ljudi smijenio. Nema njegovih prijatelja Josipa Buljevića, Antona Klimana i Darka Horvata, nema njegova ideološkog komesara u kulturi Zlatka Hasanbegovića, a nestali su i ministri koji su bili kompromitirani, poput Bernardice Juretić ili Predraga Šustara.
Vidljivo je to i po tome koje ljude je stavio u Vladu. Ministarske pozicije zauzet će dvoje Karamarkovih disidenata, Milan Kujundžić i Martina Dalić, koja je prije dvije godine napustila HDZ, prošle godine dala ostavku u Hrvatskom saboru i poručila da se više nikad neće baviti politikom.
I evo je sada na mjestu potpredsjednice Vlade.
Plenković je, dakle, proveo dosta opsežan egzorcizam kako bi otjerao duhove Karamarkove vladavine.
Izgubio antifašizam
Premda je s njim negdje izgubio i antifašizam, barem ako je suditi prema temeljnim polazištima svog programa u kojem ponavlja Hasanbegovićevu tvrdnju da je RH utemeljena u Domovinskom ratu.
Pitanje je radi li se o kvalitetnijim, premda manje kontroverznim, rješenjima.
Recimo, svaka Vlada morala je odmah na početku žrtvovati jednog ministra: u prošlom mandatu bio je to Mijo Crnoja, sada je izgledni kandidat Pavo Barišić, novi ministar znanosti, koji je prije desetak godina izbačen iz HDZ-ova ministarstva zbog nekih afera. Plenković ga danas brani tvrdnjom da je on "uvjereni domoljub".To bi trebalo biti dovoljno.
Tu je i novi ministar zdravlja Milan Kujundžić, liječnik s Pavelićeva groba koji se nalazi pred Sudom časti Hrvatske liječničke komore.
A posebno je zanimljivo kako je u Vladu na mjesto ministra obrane došao Damir Krstičević kojeg je predsjednik Republike Stipe Mesić 2000. godine prisilno umirovio zbog potpisivanja čuvenog pučističkog generalskog pisma.
Znači, osoba koja je sudjelovala u destabilizaciji, pa i otvorenom rušenju legitimno izabrane hrvatske Vlade, i zbog toga sankcionirana od šefa države, sada će sudjelovati u vođenju te iste države.
Zajedno s Davorom Božinovićem, bivšim šefom kabineta Stipe Mesića, a sada šefom kabineta premijera Plenkovića.
Branitelji, i to hrvatski
A da se ovdje radi o Vladi (dis)kontinuiteta, svjedoči i činjenica da Tomo Medved ostaje ministar, ali ovoga puta na čelu Ministarstva hrvatskih branitelja. Da se zna o čijim je braniteljima riječ i da ih se više ne miješa s nekim drugim koji nisu hrvatski.
Ima tu, naravno, i bizarnih momenata. Primjerice, Ministarstvo mladih preuzima bivša ravnateljica Doma za starije i nemoćne u Karlovcu.
Kao i raritetnih: čelni trojac Vlade, Plenković-Stier-Božinović, u HDZ primila Jadranka Kosor, jedina prava Karamarkova disidentica koja ipak nije vraćena u dekaramarkizirani HDZ, a kamoli uključena u antikaramarkovu Vladu.
No zato je u Vladu ušao Gari Capelli, čiji je županijski odbor HDZ-a u Primorsko-goranskoj županiji 2012. godine raspustila - pogodite tko? - Jadranka Kosor.
Nemoguće je više pohvatati sve te HDZ-ove frakcije i njihove obračune.
Most udario veto na veto
No, ono što je naročito bilo zanimljivo kod kadrovskog strukturiranja ove Vlade jest priznanje Bože Petrova kako se Most nije uopće miješao u odabir HDZ-ovih ministara. Što je također neobično, s obzirom da se prije samo godinu dana Most izborio za pravo veta na Karamarkove ministre.
Pa je tako Most blokirao dolazak Milijana Brkića na čelo Ministarstva branitelja, držeći se svoje mantre o tome da "nitko s mrljama" ne može dobiti mjesto u vlasti, ali nije smatrao za shodno danas staviti veto na Plenkovićeve ministre.
Recimo, na Pavu Barišića, čovjeka s mrljom, a da ne kažemo Krstičevića, prisilno umirovljenog generala.
S druge strane, kad govori o Vladi premijer Plenković uglavnom spominje svoje ministre, kao da nema nikakve veze s onima iz Mosta. Svatko odgovara za svoj resor.
Oko sokolovo
Napokon, najuzbudljivije imenovanje u Vladi moglo bi biti ono Gorana Marića. Ne samo zato što smo ministre bez resora zadnji puta imali u ratno doba, i ne samo zato što je do tog imenovanja došlo u zadnji čas, već i zato što bi Marić trebao udarati kontru ekonomskoj politici koju bi vodio trojac Zdravko Marić, Martina Dalić i Tomislav Čorić.
U neku ruku, Goran Marić bi bio "oko sokolovo" ili barem netko tko bi kvario zabavu pripadnicima iste ekonomske struje u Vladi. A možda i pregovarao sa sindikatima.
Tek će se vidjeti je li to samoubilačka misija ili formalnost kojom je Plenković priskrbio još malo mira u stranci i javnosti.
Danas, dakle, dobivamo skroz novu, a opet staru Vladu. Ekonomski, Plenković bi trebao nastaviti utabanim stazama; ideološki, Plenković će ispuhati klerikalno-ideološki balon koji je kontaminirao društvo; politički, premještanjem Petrova u Sabor dobit će mir u hodnicima Banskih dvora; medijski, uklanjanjem Hasanbegovića i imenovanjem Nine Obuljen dobio je dovoljno kredita za nešto dulji "medeni mjesec" u Vladi.
Nakon reformi, sada je mantra stabilnost. Plenković izgleda kao da bi je mogao osigurati.
