S takvom većinom koju je Karamarko jučer prvi put spomenuo šef HDZ-a može nesmetano provesti svjetonazorski i konzervativni udar na društvo, Ustav i zakone
Sama pobjeda na izborima očito više nije dovoljna.
Tomislav Karamarko sada cilja na dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru.
"Želim što veći postotak zastupnika, naravno", izjavio je jučer u Kutjevu nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a. "Mi ciljamo na dvotrećinsku većinu, da ne budem lažno skroman. Doista imamo preduvjete za to i kvalitetu".
Netko tu njegovu najavu može nazvati pohlepom, neki grandomanijom, pa čak i bezobrazlukom za stranku koja je osuđena za korupciju, neki bi rekli da je to pusta iluzija i obični "wishful thinking". Ali Karamarko je očito zaključio da pobjeda na parlamentarnim izborima ne bi bila potpuna, ako ne bi nosila dvotrećinsku većinu u parlamentu.
Točnije, ne bi bila dovoljna za ono što planira provesti kad dođe na vlast.
Mračni planovi
O tim planovima slušamo već godinama: o svjetonazorskom i konzervativnom udaru na hrvatsko društvo. O potpunoj kontroli, bez protivljenja i protivnika, s razmontiranom oporbom i demotiviranom opozicijom. O jednoumlju i jednopartijskoj dominaciji.
A u tome mu može pomoći upravo ta dvotrećinska većina koju je jučer prvi puta najavio.
Samo njome može nesmetano mijenjati Ustav, pa čak i njegove preambule, ako dođe do toga.
Pritom se valja prisjetiti svega što je govorio o antifašizmu kojeg je izjednačavao s komunizmom, o braniteljima, o "političkom nasljeđu Franje Tuđmana i velikom djelu Gojka Šuška", mogao bi postrožiti uvjete za provođenje referenduma sad kad bi mu oni mogli smetati na vlasti, a da se i ne govori o tome da bi ga ta dvotrećinska većina mogla dovesti u napast da krene zadirati u temeljne demokratske slobode, poput slobode govora, izražavanja, slobode medija.
Kako je ono rekao: u svoja četiri zida smjet ćemo misliti što hoćemo, ali u javnosti će se poštivati svetinje koje Karamarko propiše.
A tu bi, recimo, ona deložacija Josipa Broza s Pantovčaka mogla biti samo početak.
Udar na manjine
Pomoću dvotrećinske većine Karamarko bi mogao samostalno mijenjati i ustavne zakone, kao što je onaj trenutno najvažniji o pravima manjina, premda je još uvijek pitanje hoće li se Karamarko usuditi dirnuti u takvo što u strahu od Bruxellesa.
Mogao bi i nesmetano imenovati ustavne suce, upravljati sudovima i postavljati kadrove koji će provoditi njegovu konzervativnu politiku, te uopće, kontrolirati pravosuđe bez potrebe za konzultacijama s oporbom koje neminovno vode do kompromisnih rješenja.
I još nešto, naročito zanimljivo: pomoću dvotrećinske većine u Hrvatskom saboru Karamarko bi mogao promijeniti i način izbora predsjednika Republike.
Da se šefa države više ne bira na izravnim izborima, nego u parlamentu, čime bi mu se oduzeo taj izravni legitimitet, kao najvažnije i jedino preostalo oružje svakog predsjednika u obračunu s Vladom.
Time bi se Karamarko i formalno imenovao kancelarom, kao što je to već i najavljivao.
Kancelar Karamarko
S takvom većinom u parlamentu, s neutraliziranim predsjednikom države, budući kancelar Karamarko mogao bi se bez krzmanja upustiti čak i u izmjenu izbornog zakonodavstva, za što mu je, doduše, dovoljna i natpolovična većina, ali s dvotrećinskom prevlasti u Saboru mogao bi ući u radikalnije zahvate.
One koji bi mu pomogli da i na narednim, pa i svakim idućim izborima zadrži vlast, ako već ne dvotrećinsku većinu.
Da se i ne govori o tome da bi Karamarko s takvom kontrolom nad parlamentom, a time i državom, mogao mirne duše krenuti u novo pisanje povijesnih udžbenika, osnivanje saborskih povjerenstava za ritualna suđenja političkim protivnicima, kao što je to bilo u Saboru devedesetih godina, zatim kontrolu svih tijela koje se bave nadzorom vlasti, pa imenovanja na svim razinama...
Hrvatska bi se tako našla čvrsto u Karamarkovim rukama.
Najbolji slogan
Ukratko, od same pobjede HDZ-a na sljedećim parlamentarnim izborima, opasnija bi bila samo dvotrećinska većina koju bi HDZ osvojio u Hrvatskom saboru.
To bi ujedno mogao biti i najefektniji predizborni slogan Zorana Milanovića. Ono što Amerikanci zovu "bumper stickerom", naljepnicom na braniku automobila.
Ono čime se Karamarko sada naveliko hvali, tako je postalo ono čime Milanović može najjače mobilizirati svoje birače. Dok još stigne.
