Postoji li razlika između šlatanja i ananasa na pizzi?

Sjećate li se stvari koju ste najviše mrzili u vrtiću?

Kakao s kožicom koji se morao popit iako je kožica nešto što bi se smjelo posluživat samo u paklu?

Popodnevno spavanje? (Tragično je da je to jednom bila kazna).

Ciklu?

Ja sam ih mrzila sve - kožice na kakau sam se doslovno bojala.

Ali to nije ni blizu onog što smo u mom vrtiću najviše mrzili.

Kakao s kožicom se događao samo dva puta tjedno; samo ujutro, pa prođe.

Ono što smo najviše mrzili, ono čega smo se najviše bojali je trajalo cijeli dan, svaki dan.

Imali smo dečka koji je bio “malo problematičan.”

Svaki dan bi udario barem jednu osobu.

Svakih par dana bi nekoga i ugrizao.

Svakog od nas je ogrebao barem jednom po semestru.

Pazili smo da ga ne “provociramo”, što je bilo teško jer nikad nisi znao što će ga isprovocirat.

Ponekad je bilo dovoljno da je za užinu kruška - to je bilo sasvim dovoljno da popizdi.

“Malo je življi” - to je bila dijagnoza 1990.

“Problematičan je, najbolje je da se od njega samo maknete.”

“Pusti debila” - to je otprilike bio savjet koji smo dobili za preživljavanje vrtića.

Preživjeli smo nekako i napokon je krenula škola.

Nije više bilo popodnevnog spavanja, ali ostali su cikla, kakao s kožicom i debil.

Ne ovaj isti - novi debil od kojeg se trebalo micat.

Udario me već prvi dan škole - ne samo mene, izudarao je puno prvašića; išao je u drugi razred i bio veći za glavu od svih nas.

Udario me i drugi dan.

Treći dan sam ja udarila njega - i završila na razgovoru kod učiteljice koja mi je prijetila psihologom i minusom u informativku.

Tog smo dana učiteljica i ja zaključile dvije važne stvari - prvo, ja sam problematična jer se tučem, što cure ne smiju radit jer nije lijepo i drugo, da je najbolje da se maknem od njega.

On mene tuče, moj posao je da se maknem i ne uzvraćam - “pusti debila”, vol. 2.

I bonus informacija za one koji žele znati više: “Možda mu se sviđaš, a ne zna kako da se izrazi.”

Znate li razliku između udvaranja i (seksualnog) uznemiravanja?

Ovo moje nije bilo seksualno, ali bilo je uznemiravanje, a ja sam u prvom osnovne od učiteljice saznala da razlike baš i nema.

“Pusti debila.”

Znate li tko je sin ove učiteljice?

Onaj lik na šanku koji te pita šta ćeš popit, a kad ga i treći put odbiješ, zaključi da si kurva.

Ili lezba.

Ili nešto treće što je svaka žena na šanku čula barem jednom nakon što se usudila reć da ne želi popit ništa kad ju je frajer pitao “štaš.”

“Pusti kurvu” - čula sam sigurno pet puta na šanku, što ne zvuči kao puno, osim ako uzmeš u obzir da je i jednom previše.

Jedan jedini put sam takvog lika išla prijavit redarima - zalijepio se na moju frendicu, šlatao ju i odbijao otić.

I nije mu se dogodilo baš ništa.

“Maknite se od njih, očito su pijani” - to je bila mjera opreza koja nam je predložena.

Stanite negdje drugdje, cure, dečki se malo zabavljaju.

“Sigurno im se sviđate” - rekla bi učiteljica koja je i sama sudjelovala u stvaranju ovakvih “mikro”-nasilnika svaki put kad je sve stavila u kontekst nespretno izražene romantike.

Napisala sam mikro-nasilnici jer se ova priča sa šanka uopće ni ne smatra nasiljem. Da nekom ispričaš da te frajer pipao na šanku protiv tvoje volje i rekao ti da si kurva jer ne želiš popit cugu, rijetko tko će u tome pronać dovoljan razlog da se takvog frajera izbaci iz kluba.

“Joj dobro, malo te zašlatao, nemoj da ti to pokvari večer, pusti debila.”

“To su sitnice koje možeš očekivat u izlasku, jebi ga.”

Zanimljivo s kolikom lakoćom to kategoriziramo kao “mali problem”, a koliko ozbiljnim prekršajem smatramo puno gluplje stvari.

“Šlatao me na šanku” - ma joj dobro, pusti debila.

“Stavio mi je ananas na pizzu” - KNJIGU ŽALBE, ODMAH! OTKAZ DEBILU!

Glup je primjer, glup je namjerno, jer sam sto posto sigurna da šlatanje na šanku većini ljudi zvuči normalnije od “ananas na pizzi.”

S tim da te nitko neće čudno gledat ako se pobuniš protiv ananasa na pizzi, a kad se pobuniš protiv debila koji te šlata, kažu ti da radiš problem gdje problema nema.

“Pa samo se makni.”

Nisu dakle, problem debili, nego mi koji se od njih ne maknemo.

Ako se boriš protiv debila, TI si problematična osoba.

Možda te treba zašlatat još jače, jel tako Josipe?

To je zapravo glavni problem Jelene Veljače. Jel tako, gospođo Martinka?

Tako je, neka se uda i šuti, sve najbolje u novoj 1819. i vama!

Pusti debila.

Možda mu se sviđaš.

Samo se zabavlja.

Ja sam više za “uperi prstom u debila.”

Izbaci dečke iz kluba, pa sljedeći put možda neće dirat žene koje nisu htjele bit dirane.

Možda hoće, onda ih izbaciš još jednom, i još jednom, i svaki put dok ne nauče.

“Pusti debila” samo govori debilu da mu se nikad ništa neće dogodit.

Znam da su ovi moji primjeri debila samo nježne varijante onoga što se događa oko nas, ali veliki debili se događaju jer im nitko nije stao na kraj dok su još bili mali debili.

Neki samo postanu mrlje na društvenim mrežama, kao Josip i “gospođa” Martinka.

Neki su samo povremeno neugodni na šanku.

Neki završe u pritvoru jer su silovali curicu - i tek onda postaju debili za koje je jasno da ih ne smijemo pustit.

Do tad ih se puštalo da budu debili do mile volje.

JA sam bila problematična kad sam udarila debila koji me tukao - on je prošao bez problema.

MI smo se morali maknut od problematičnog lika u vrtiću - ne on od nas.

I onda se čudimo kad netko pita zašto žena nije prijavila nekog za nasilje.

Čude se, mladi, čude se stari, neki na Facebooku, neki na šanku, neki na državnoj televiziji.

“Čudno mi je to da ga nije prijavila, nešto mi tu smrdi.”

“Ja bi na njenom mjestu…”

A na NJENOM mjestu će ti - čak i kad nakon godina učenja da trebaš pustit debila, napokon skupiš hrabrosti da upreš prstom u njega - opet reć da se samo makneš od njega.

Možda mu se sviđaš.

Možda nema razlike između nasilja i udvaranja.

Možda ti neće ništa.

Možda neće, ali ja želim više od toga.

Ja želim da debil zna da mi NE SMIJE ništa.

Neću pustit debila.

Nek debil pusti mene.