Predsjedniče Brbiću, nisi kriv, ali od obećanja se još ne živi
Brbić je ljutit i razočaran, no to ću podnijeti lakše od razočaranja i ljutnje njegovih zaposlenika koji će kućama za Božić donijeti tek obećanje da će uskoro biti bolje
Nema mira na Poljudu, ovoga puta buru je izazvalo četrdesetak zaposlenika, koji su potpisali i protokolirali pismo Nadzornom odboru, u kojem traže da im se pojasni zbog čega mjesecima ne dobivaju plaće. Još više je vodstvo kluba razljutilo što je pismo pronašlo put do medija. Opet se na Poljudu važe svaka riječ i mjeri naslov, opet se traži urota, jer, sve je 'namjerno plasirano uoči Kupa s Dinamom'. Prijeti se sudom i tko zna još čime, a nitko se ne bavi onim što se stvarno događa. Ljudi doista nisu primili svoje plaće, doista su protokolirali pismo i predali ga u utorak. Nisu ga predali ni sedam ni mjesec dana ranije.
Predsjedniku Brbiću najviše su zasmetale izjave anonimnih zaposlenika koji su kazali: 'Hajduk nas gazi i pljačka, svake godine zakinu nas za barem jednu plaću, koja je i onako mizerna, a svi radimo prekovremeno bez naknade. Nadali smo se da će ova nova uprava napraviti nešto za nas, no ništa novoga, i ovi su isti kao i oni ranije. I tako već 25 godina u krug.'
Nije, dakle, problem ni pismo, niti što zaposlenicima kasne četiri plaće, ni što rade prekovremeno i vikendima bez naknada, ni što nitko ne proziva njega, Marina Brbića, ovaj problem postoji i vuče se godinama. Problem je što je izvor anoniman?!
Novinarska etika nalaže mi da štitim svoj izvor informacija, zato ga ne želim odati ni javnosti, ni Brbiću, niti bilo kome drugome. Pa čak ni eventualno sutra na sudu. Ako ću zbog toga morati platiti kaznu, neka! Radije ću platiti kaznu, nego da netko od zaposlenika Hajduka, koji radi za 3000 neredovitih kuna, ostane bez posla. Ne treba imati posebno meko srce da bi se razumjelo te jadne ljude. Jer ako mladom nogometašu bez obitelji koji prima 15, 20 tisuća kuna ili više mjesečno, a takvih je većina u prvoj momčadi Hajduka, plaća kasni tri mjeseca, to i nije neki problem. Problem je kad netko tko radi za 3000 kuna mjesečno, mora preživjeti četiri mjeseca bez plaće. To u Hajduku dobro znaju, no nemaju rješenja, ma koliko se trudili.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Jasno mi je da je Brbiću prekipjelo, da je razočaran i kako bi najradije digao ruke od svega. Jer cijeli se dao za Hajduk, on i njegovi najbliži suradnici napravili su sve što je u njihovoj moći da klub izvuku iz krize, na koncu oni su i najmanje krivi za stanje u kojem se klub nalazi. A sada, kad su u javnosti stvorili sliku o 'samoodrživom projektu', o klubu koji se vlastitim snagama izvlači iz krize, pobunili su im se zaposlenici. I to ne jedan, ne njih pet, nego velika većina. Odnosno, gotovo svi osim onih koji su došli u njihovom mandatu.
Brbić je jako ljut i razočaran, no njegovo ću razočaranje i ljutnju podnijeti puno lakše od razočaranja i ljutnje oružara, administratora, radnika s terena, masera, konobara, kuhara... Njih četrdesetak će kućama za Božić, umjesto poklona, donijeti samo obećanje da će im uskoro biti bolje...
